Wednesday, December 2, 2020
Politika Srbija Na sedam dana, Beograd je opet postao svijet

Na sedam dana, Beograd je opet postao svijet

Drugi deo

Kosovo, pa i drugi problemi koji su pogađali prvi put nakon dugo godina novu suverenu Srbiju, stvarali su vlastima dugoročno utočište u foteljama. Potom dolazi Aleksandar Vučić, osoba koja je izašla iz Radikala, ali oni iz njega nikada, a sa njim i sijaset drugih desničarskih funkcionera, produženih ruku vođe iz Haga. Sve je to jedan začarani krug koji se uzastopno vrti i svakoj drastičnoj promjeni ne dozvoljava da padne na tle Srbije.  SNS-ovci na početku zaista izvršiše reforme, možda su i ulili nadu građanima da će živjeti prosperitetno jednog dana, ali kako su dani prolazili, tako se i vlast učvršćivala, parlamentarizam postao ništavan, a i njegova uloga takođe. Ekonomska slika Srbije vrlo je dobra i danas, i to osporiti niti možemo niti hoćemo, ali tu sliku mogu neutralisati podaci o kriminalu, korupciji, sputavanju, ubistvima mnogih prominentnih ličnosti, aferama itd. Današnje demonstracije su izazvane prije svega lažnim informacijama, održavanjem izbora pod najgorim autokratskim-korona uslovima, rutinom represije, zarobljenim medijima, nepravdom i nipodaštavanjem tuđeg i drugačijeg mišljenja. Ni Srbija, kao ni druge zemlje Istočnog bloka koje prolaze kroz tranziciju ne žele autokratskog predsjednika, ratnog huškača ili tek, stranog plaćenika. Prošla su vremena kada su nam tuđini kreirali politike, na redu smo mi, ukoliko posjedujemo suverenitet. U mnogome su drugačiji protesti danas i tada. Razjedinjenost i nepostojanje jasnih zahtjeva uništava cilj protesta iznutra, a to vlastima u potpunosti odgovara, a pogotovo navijačkom fanatiku, Vučiću. 

Od sedmog jula pa nadalje, mogu se jasno razlikovati tri skupine demonstranata ispred Narodne skupštine, ali i u globalu, po cijeloj Srbiji. Postoji grupa mirnih demonstranata koji su bili učesnici i onih prethodnih protesta, dvije godine unazad, pod parolom „STOP krvavim košuljama“ i „1 od 5 miliona“. Oni imaju jasne, ali opet različite ciljeve i zahtjeve. Jedni žele da „skinu“ Vučića sa vlasti, drugi se bore protiv korone, treći za Kosovo i Metohiju u sastavu Srbije, četvrti protiv 5G mreže, peti protiv NATO-a i EU. Jako konfuzno i izmješano, ali opet, zahtjevi postoje, što je najbitnije. Ta grupa građana je dostojanstveno stajala, hodala, zviždala, ali nije bacala kamenice na pripadnike MUP-a niti je pokušavala da probije vrata parlamenta. Jasno se vidi i druga skupina koja je predvođena Srđanom Nogom, ekstremnim desničarem koji tvrdi da je Zemlja ravna ploča, i Savezom za Srbiju. Oni su, jasno je, prokockali povjerenje društva. Najbolji primjer je „ćuška“ iza glave nekadašnjem „predsjedniku svijeta“ koji uopšte nije iskoristio položaj za dobrobit Srbije, rješavanja Kosovskog čvora, već sve suprotno. Oni su ti koji gađaju policajce, ali nisu jedini. Postoji tu još jedna tiha, ali mnogobrojna grupa SNS aktivista, agitatora i agenata koji pokušavaju da nasiljem koji izazovu predstave svijetu demonstrante kao rulju i huligane, a oni sami su pripadnici pojedinih navijačkih grupa poput Ustavnim sudom zabranjenog Obraza. Sve te činjenice razdiru mlade ljude koji vjeruju u demokratiju, slobodu i istinsku revoluciju koja mijenja, pa tako i mene. Sve više ljudi gubi povjerenje u ispravnost demonstracija zbog nejedinstva. Svi su „brže-bolje“ pohitali da osude proteste pod parolom „NE NASEDAJ-SEDI“, ali oni su bili nužni da se građanski protesti izdiferenciraju od tzv. otpadničkih. Tako nešto su osudili samo monstrumi koji uživaju u najgorim mogućim scenama prebijanja od strane policije, i najgnusnijim scenama nasilja u jednoj državi XXI vijeka. Nisu im bili zanimljivi, pa su iskoristili svoj uticaj da ih sljedećeg dana razjare, i na taj način potpuno stišaju. Evo već, 25. jula ih nema. Narodnog povjerenja u iste, nema, a ni želje. 

Korona je, gorko vrijeme za obične građane koji bi istinski da mijenju, ali mijenja se odjednom, baš kao 5. 10. 2000. Svi ostali pokušaji su bili samo maska za pripremu onoga što slijedi.  A ono što je uslijedilo zaista je promijenilo, nažalost nakratko, ali i sam Makijaveli žali za tom nemogućnosti opstanka na taj način stečene vlasti. Mada je opozicija za Slobinog vakta bila dosta spremnija i da pobijedi i da izgubi, ona je to podnosila samo kao određenu motivaciju, što ne možemo reći i za današnje „novopečene“ opozicionare koji nemaju plan, nemaju viziju budućnosti i nemaju ništa sem želje da se dočepaju vlasti, ali i novca. Zato u ovim protestima podržimo narod, a mafijaše i tajkune izbacimo, lustrirajmo i zaboravimo. Okrenimo se budućnosti, i paroli „DA OVI ODU, DA SE ONI NE VRATE“. To je istinski ono što treba da vodi narod u ovim teškim, preteškim trenucima za osnovne slobode teško stečene u prošlosti.

Srbija kao država Sretenjskog ustava, jedinog Ustava koji je propagirao slobodu robova u svakom pogledu tad u Evropi, kao država cara Dušana, Karađorđa, Obrenovića koji su opismenili narod, Vuka Karadžića, Tesle, Pupina, Aleksandra Ujedinitelja i drugih, ne smije sebi dozvoliti ovakvo nipodaštavanje od strane sopstvene vlasti koja je jednom izabrana demokratskim putem, i od tad, nikad više. Lik i djelo navedenih boraca za državotvornost može samo narod odbraniti, mirno, sa ciljem, idealima i staloženo. 

Ovoga ljeta su me obradovali besprijekorno čisti studentski protesti, koji su nas na čas odveli daleko od korone u 1968. godinu, ali kada pogledamo jasno istaknute zahtjeve, onda se sjetimo da smo u dobu neprekaljenog virusa i još goreg, autokratije. Studentski zahtjevi su bili vraćanje u studentske domove i još njih pet (šest) idućeg dana postavljenih koje je podržala i sama rektorka Beogradskog Univerziteta Ivanka Popović. Studenti su ujedinjeno, sa pravom, izašli na ulice da protestuju protiv nasilnički donesene nepravedne odluke u sred ispitnih rokova da se zatvore svi domovi u Beogradu radi sprečavanja širenja virusa. Činjenica je da je virusom najmanje zaraženih studenata koji su stanovali u studentskim domovima, ali to se zanemarilo u potpunosti. Ne zadugo. Dah bunta, želje za promjenama i pravdom proširio se ulicama Beograda, a zadržao pred Domom naroda. Tu, dugo u noć, svoje zahtjeve na civilizovan način su tražili studenti BU. Rok od tri dana je ispoštovan, ali opet uz pratnju lažnih vijesti koje su prenosile režimske medijske kuće u režiji Vlade i Predsjedništva. I to je kap koja je prelila svaku čašu tolerancije, i izlazak na ulice ne može biti opravdaniji način za traženje neke normalnosti i razuma u odgovornima na svim nivoima. Neka studentski protesti budu nazvani čistim i savršenim. 

Sada nam je potpuno jasno zašto su protesti ispred Narodne skupštine utihnuli. Bez jasnog i jedinstvenog cilja, bez ideala i ujedinjenosti, narod postaje vrlo specifičan. On ne želi da rizikuje svoj život zarad huligana koji bi provaljivali u parlament, niti  zarad istih da ih tuče policija. Narod samo želi jedan jedinstven i dovoljno jak stav da ga povede u bunt i promjene. Jedino rješenje je jedinstvo. Pouke iz prošlosti i dalje su tu. Nikad nismo bili ujedinjeni i zato smo bezbroj puta poklekli. Zato se sad opametimo i uzmimo stvari u svoje ruke. Nenasilno, jer samo tako može, tražimo pravdu i promjene, a najoštrije osudimo zvjersko ponašanje policajaca koji su prekršili svoj kodeks i sve zakone, baš kao i oni građani koji su urinirali po istoriji i prošlosti, a deklarisali se kao zaštitnici srpstva.

SourceTumblr
Prethodni tekstTvrđava
Sledeći tekstAja Sofija : muzej dveju religija

2 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

El Pibe

Dana 30.10.1960. godine u jednom telu rodila su se dva čoveka. Jedan se zvao Diego Armando, a drugi Maradona. Diego je bio...

U IME BG STUDENTARIJE

Uprkos svim tim pričama prethodnika i raznih očinskih saveta: od lika koji nikada nije studirao, komše koji je položio jedan jedini ispit,...

Beleška iz gradskog autobusa broj 50

U osvit ove noćiNešto duboko me teraDa zaboravim šta smeramI odam se sirovoj moćiAl me sudba kao keraIsprebija i isteraNa put kojim...

Podeli radost – Srcem uz Srce Srbije

HUMANITARNA AKCIJA ZA BOŽIĆNE PAKETIĆE DECI SA KOSOVA I METOHIJEOSMEH ZA KOSMET 2020 Srpska omladina i studenti okupljeni...

POSLEDNJI KOMENTARI

Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?