Sunday, March 7, 2021
Politika Srbija Misterija kapitalizma u postkomunističkim državama

Misterija kapitalizma u postkomunističkim državama

Treći balkanski rat ili poznatije – Raspad Jugoslavije, ubrzao je tranziciju iz samoupravnog socijalizma, koji je bio mnogo liberalniji od onih ekonomskih sistema u Sovjetskom Savezu ili Rumuniji, u neki oblik nama još uvijek nejasnog kapitalizma. Mnogi naraštaji, rođeni u komunizmu i socijalizmu, radeći isključivo za državu, njenu izgradnju i jačanje, nisu navikli na  nešto novo što se zove kapitalizmom. Tranzicija iz jednog društvenog uređenja u drugi je vrlo teška i opsežna, sveobuhvatna društvena operacija u kojoj mijenjamo svoje navike, svoj ustaljen pristup rješavanju određenih problema, a tranzicija iz jednog ekonomskog sistema koji se zalagao za protekcionizam i za jačanje nacionalne ekonomije, u nešto globalistički otvoreno i slobodno, još teža i detaljnija. Rat, međunarodne sankcije, a kasnije, stalna politička previranja, separatističke i terorističke organizacije, strano miješanje u kompletnom cilju razjedinjavanja svaga što bi, po svoj prilici, trebalo biti homogeno i kompaktno, ne misleći na zajedničku federaciju krvnički razdvojenih država, rezultovalo je lošom i nasilnom, često potpuno obustavljanom privatizacijom, devastiranom i nepostojećom ekonomijom i malim brojem ljudi koji žele da žive u svojoj otadžbini. I dalje smo kao Radićeve „guske u magli“ koje srljaju u nepoznato. U toj i dalje nezavršenoj i u mnogome lošoj tranziciji, zadržali smo neke vrlo bitne stvari poput jakog zdravstvenog sistema koji se pokazao takvim u najgorim trenucima napada virusa. Bolnice nam nisu ni blizu savršenima, niti sa modernizovanim sredstvima liječenja, ali bar svako i dalje ima priliku da se požali da ga nešto boli, da se to pokuša izliječiti, iako katkad ni penzija ni plata nisu dovoljne za lijekove i tretmane raznih vrsta. To SAD, kao i neke druge države koje pripadaju hladnom kaplitalističkom Zapadu, ne omogućuju svojim građanima, a tek strancima. Kritički smo i averzivno nastrojeni prema svemu što je naše, a superlativima nerijetko obasipamo „nekorumpirane“ države za koje smo čuli da su bolje. Sagledati stvari iz realnog okruženja i uporediti ga sa opštim mogućnostima države u kojoj se nalazimo vrlo je važno u kritičkim momentima poput ovog. Nasilnim ekonomskim metodama mnoge fabrike propadaju, a sa njima i zaposleni radnici, budućnost države, monetarna vrijednost i ostalo. Inflacija je imala vodeću ulogu u razaranju privrede. Na području Savezne Republike Jugoslavije, hiperinflacija je dostigla rekordan nivo sa 19 810,2 %. Cijene su se za mjesec dana uvećavale za 50%, a za svakih 16 sati udvostručavale. Količina bezvrijednog novca se gomilala da bi završila sa likom Jovana Jovanovića Zmaja na novčanici apoena od 1 milijarde dinara. Kako da mislimo da je kapitalizam ispravno kreiranje života, a isti taj život plaćamo stranom valutom – njemačkim markama, koje su postale najisplativije sredstvo plaćanja. Kako statističari navode, običan koverat koštao je, krajem 1993. godine, 3,5 milijardi dinara, a litra mlijeka 250 milijardi. Povjerenje naroda u kapitalizam je jenjavao, jer nisu uspjeli da vide njegovu suštinu zbog političara koji isto to nisu uviđali dok su kreirali važne ekonomske politike. 

Građani su izvojevali otcjepljenja svojih republika od „socijalističkog magneta“. Neki su u  njima nastavili živjeti poprilično dobro, poput Slovenije koja je ionako bila industrijski najrazvijenija republika Jugoslavije. Ostali su se uvukli u ratne patnje, društvena, ekonomska stradanja, jednom riječju – u sukobe natopljene etničkom i nacionalnom mržnjom. Dok traje rat, ekonomija opada, kriminal i ratno profiterstvo raste munjevitom brzinom. Nagla bogaćenja, krađe, udruženi kriminalni poduhvati i siromaštvo ogledali su kapitalizam koji nije predstavljao tako bajkovitu zamisao njegovih tvoraca. Dok smo svi očekivali blagostanje kakvo je u Finskoj, i drugim nordijskim zemljama, dobili smo tone banaka, notara, zelenaša, dugova i siromaštva. Ništa nas trenutno ne može uvjeriti da je kapitalizam bolji od socijalizma, sve dok gledamo sa jedne strane ekstremno bogate ljude, a sa druge strane beskućnike, ili porodice koje ne mogu obezbjediti egzistenciju svijetle budućnosti svojim najmlađim članovima. 

Bogataši su meta svim socijaldemokratama, svim osviještenim mladim, ali i starijim ljudima. Oni su posebni subjekti koji odnose ogromne količine kapitala i profitiraju od imaginarnog rasta budžeta kojim se političari hvale gdje god mogu, a zaista predstavljaju prijetnju demokratiji i razviću države. Za mene, ekstremni bogataši koji, nerijetko, eksploatišu ljude, bave se kriminalnim radnjama kako bi utvrdili svoje korporacije u granama vlasti, predstavljaju rojalizam i imperijalizam XXI vijeka protiv kojeg se trebamo zajednički boriti, sistemski i društveno, zakonski ograničiti poput monarhizma, ili potpuno istrijebiti stvarajući jedno tolerantnije društvo koje zajednički napreduje i zajednički stvara brilijantne uspjehe na politički-ekonomskom planu. 

Ako želimo da shvatimo kapitalizam, možemo ga spoznati kroz Margaret Tačer, britansku premijerku koja je izvršila potpunu privatizaciju i uvela neoliberalni model ekonomije na Starom, a na Novom kontinentu kroz Ronalda Regana. Po njima, ne postoji sloboda bez ekonomske slobode. To je vrlo tačna teza, koja zaista postoji u praksi ukoliko postoje i političari koji će je sprovesti. Pored toga, moramo zapamiti da novac ne pada sa neba, već da se istinski mora zaraditi na zemlji, i da se trebamo boriti za položaj u društvu, mjesto i status, jer prošlo je vrijeme kada smo mogli nešto tražiti od države, a dati joj sasvim malo. Komunizam je nemoguć, a kapitalizam surov prema nama, novim valom kapitalista u kojem se mnogi nisu rodili, već ga kroz rat spoznali. Ukoliko želimo da živimo u njemu na dostojanstven način, bez bogatih i siromašnih, onda je socijaldemokratija ta, koja će dati priliku građanima da se bore, da osvoje i zadrže svoju ekonomsku slobodu gradeći društvo i Državu. 

SourceUnsplash

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

BIH NE BIH

Bosna i Hercegovina je potpuno dezorijentisana država. Ogrezli u birokratiji i korupciji, grcamo u dugovima i nacionalizmima razne vrste i u razne...

DARA IZ JASENOVCA: TEŠKA PROŠLOST, LAK ZABORAV

„Zajecao sam i još i sad plačem   Jedino grlom, jer očiju nemam,Jedino srcem, jer su suze mačem   Krvničkim tekle zadnji' puta. NemamZjenice da...

On i Njegova Volja – Sažetak*

Ego: „On“ označava čoveka-pojedinca koji je ogoljen od svih tuđinskih uticaja – čist, netaknut, unikatan Ego. Jedino što On...

ЈОВАНУ ДУЧИЋУ

Највећем песнику међу љубавницима и највећем љубавнику међу песницима Из питомог Требиња подно Леотара,Пошао је у свет голобради младић,Чувајућ'...

POSLEDNJI KOMENTARI

Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?