NaslovnaSportNedosanjani san o privatizaciji Zvezde i Partizana

Nedosanjani san o privatizaciji Zvezde i Partizana

-

Privatizacija je reč koja se u Srbiji gotovo uvek i u svim prilikama upotrebljava uz prefikse  pljačkaška, lopovska, ili tajkunska. Paradoksalno, kada je u pitanju profesionalni sport, a naročito fudbal, naša javnost na privatizaciju gleda kao na jedino moguće rešenje nagomilanih problema. To je tema koja je aktuelna u poslednjih nekoliko godina i koja se uvek naročito aktuelizuje svaki put kada nas naši večiti razočaraju u sudarima sa evropskim ekipama. Na temu privatizacije, a pogotovo privatizacije Zvezde i Partizana, su se više puta oglašavali i ljudi iz samog vrha vlasti i najavljivali pokretanje tog procesa. Do toga naravno nikada nije došlo. 

Verujem da do tog procesa neće ni doći, bar ne u skorije vreme. Zašto? Koji su to razlozi zbog kojih je ovakav „poduhvat“ jednostavno nemoguć u našim prilikama? Ima ih više, krenimo redom. Ekonomski razlozi – o da, sve počinje i završava sa ekonomijom. Najpre, važno je podsetiti da je privatni kapital motivisan da ulazi isključivo na ona tržišta gde može da raste i da se uvećava. Drugim rečima, tamo gde može da se „obrće“. I Zvezda i Partizan su u ovom momentu predaleko od takve pozicije, prvenstveno jer je kupovna moć naših ljudi poprlično slaba u poređenju sa evropskim prilikama, te eventualni privatni investitor ne bi mogao da računa na ozbiljnije prihode od strane prodaje ulaznica, tv prava, dresova i navijačkih rekvizita i dr. u planiranju budžetske strukture. Ove stavke svakako nisu zanemarljive kada je u pitanju evropska praksa. Klubovi često popunjavaju i preko 50% svojih budžeta iz ovih izvora. U našim prilikama to je više nego nezamislivo. 

Poseban komentar na kvalitet i atraktivnost lige nadam se nije ni potreban. Ljudi naprosto nisu motivisani da dolaze u velikom broju na utakmice domaće lige u kojoj je sporno sve, a najviše kvalitet. Nisu to spemni ni u retkim situacijama kada ih večiti „časte“ besplatnim ulaznicama. Cifra i tada retko prelazi 15 ili 20 hiljada ljudi. Situacija je doduše bolja kada su u pitanju evropske utakmice, ali ni to značajno ne menja ukupnu sliku. Crvena Zvezda je, na primer, od ulaznica za Ligu šampiona (računajući i četiri kvalifikaciona kola) inkasirala ukupno 6.300.000 evra bruto. Dok jedan Liverpul, poređenja radi, kojeg je Zvezda na Marakani te godine pobedila sa 2:0, toliko otprilike zaradi na jednoj ligaškoj utakmici. Ne treba posebno napominjati da je ta Zvezdina vrhunska sezona u srpskom fudbalu nažalost izuzetak, a ne pravilo ili garantovana stvar. Da sumiramo, naši najveći klubovi jednostavno nisu u stanju da „prave“ novac ovim putem i sve dok je to tako privatni investitori se neće utrkivati da investiraju ovde. Ali tu problemi tek počinju. Sve i da zažmurimo na ekonomsku logiku i računicu, na stanje srpskih stadiona i ostale sportske infrastrukture u zemlji jednostavno zažmuriti ne možemo. Realnost je takva da Srbija trenutno nema nijedan stadion koji u potpunosti ispunjava visoke kriterijume UEFA i FIFA, koji iz godine u godinu dodatno rastu. Potencijalni privatni investitor bi prvo morao dobro da zavuče ruku u džep i uloži najmanje nekoliko desetina miliona evra da bi se u red doveli sportski objekti koji pamte i rezoluciju Informbiroa. A šta tek reći o trenutnom stanju finansija i dugovanjima koje i Partizan i Zvezda imaju i prema državi i prema drugim klubovima, privatnim bankama, igračima… te cifre koje se kreću u iznosima od 20 do 40 miliona evra situaciju dodatno komplikuju. Privatizacija večitih je, dakle, prvenstveno iz ovih, a potom i brojnih drugih razloga, koji bi se mogli ticati prvenstveno politike i „problematičnih“ navijača, u ovom momentu zaista daleko. Na kraju krajeva, u Evropi postoji i jedan dobar broj klubova koji su u većinskom državnom vlasništvu a koji posluju veoma dobro i postižu vrhunske sportske rezultate. Tako da, iako je privatizacija verovatno najbolji, ona ne mora biti jedini put do uspeha. Iskrena volja da se uvede red, dobar zakon o sportu, ozbiljna finansijska kontrola i nadzor poslovanja klubova bi, uz postavljanje sposobnog i profesionalnog menadžerskog kadra bili sasvim dovoljni koraci da se trenutno stanje značajno popravi.

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

Makabi u vihoru rata

0
Makabi Tel Aviv je po svim aspektima jedan od kamena temeljaca Evrolige. Od samog njenog osnivanja, izraelski klub je bio tu i objektivno, bez...

KOMENTARI

Dejan M. Pavićević on U Siriji se rađa novi halifat
Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?