Wednesday, December 2, 2020
Politika Srbija Kosmopolitizam Balkana

Kosmopolitizam Balkana

Već dugi niz godina, razni sporazumi su potpisani, razni zakoni i međunarodni ugovori su stupili na snagu, mnogo puta su ti isti sporazumi prekršeni od strane predstavnika privremenih institucija na Kosovu, i isto toliko puta su njihove greške u pretencioznim evropskim i američkim institucijama prećutkivane i smatrane normalnim od strane jednog sui generisa. A da li je jučerašnji dan – dan D, početak razmotavanja zapetljanog klupka odnosa Beograda i Prištine, ili samo jedna pro forma pokazaće vrijeme, želja i energičnost u implementiranju sporazuma kojeg su u Vašingtonu, 04.09.2020. godine potpisale Srbija i Kosovo, sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ovo je visoka politika, a sporazum je svjetski poligon i šahovska tabla na kojoj su i Srbija, kao i Kosovo, u nekoj vrsti pozitivne pat pozicije. Moramo biti svjesni vrlo bliskih američkih izbora, i potrebe da se sve moguće biračke snage mobilizuju i zadovolje kako bi glasale za Trampa, te da je ovaj sporazum samo mala injekcija zadovoljstva kako za Srbe, tako i za Albance, a sa druge strane jedan veliki politički poen na međunarodnoj sceni u korist Donalda Trampa. 

Jučerašnja misteriozno iznenađujuća i famozna deseta tačka u nacrtu sporazuma koja govori o međusobnom priznanju, bila je takozvana strategija „ako prođe – prođe“. Nije prošla, redukovana je i zamijenjena nečim dosta prihvatljivijim za srpsku stranu, ali ništa manje i za kosovsku. Sama činjenica da se ne nalazi na prvom, nego tek na desetom mjestu, budi mišljenje da je to skrivena želja američke administracije da srpski političari ili slabo čitaju, ili se već zadovolje prethodnim tačkama koje bi, istina, ostavljale bez daha i obarale s nogu. Ako gledamo sa jedne strane, to je moglo upravo tako da izgleda, a ako gledamo sa druge strane, onda možemo pomisliti da je to sve fabrikovana laž koja bi zaprijetila američkoj administraciji napuštanjem srpske strane pregovaračkog dijaloga i ostankom bez potencijalnih srpskih glasača, i koja bi Vučićev veličanstveni povratak opisala hiperbolično, kao junaka, kao Miloša Obilića. 

Bilo kako bilo, iza medijskog i političkog spinovanja, danas se obznanio i finalni sporazum koji, potpisan uz kašnjenje, zadovoljava Srbiju i više nego što je očekivala, ali je unižava na njenom samostalnom međunarodnom planu. Kosovska delegacija je, kako navode srpski mediji, kasnila na sastanak u Bijelu kuću zbog neslaganja pojedinih članova delegacije, ali i političara sa Kosova, sa predloženim sporazumom. Ovaj sporazum istinski može koštati Avdulaha Hotija funkcije na koju je nedavno izabran u njihovom parlamentu. 

Sjedinjene Američke Države, i njihov predsjednik Donald Tramp, satjerani uza zid izbornog rezultata, bili su blagonakloni prema Srbiji, te su ispoštovali zahtjeve srpske delegacije da sporazum bude bilateralne prirode, između svake od strana sa SAD. Uz brojna negodovanja prištinske delegacije, potpisan je ovaj vrlo specifičan sporazum u Ovalnom kabinetu nešto prije 18 časova. 

Ekonomska normalizacija je prva rečenica koja istaknuto stoji na vrhu obećavajućeg papira iznad potpisa Aleksandra Vučića i Avdulaha Hotija, uz obavezu da će krenuti prosperirati od asfalta i pruge, preko vode i energije, do tehnologije, tolerantnog društva očišćenog od kriminala, korupcije i terorizma, te međusobnog ekonomsko političkog uvažavanja. Sastoji se od 16 tačaka. Istinu govoreći, samo prvih nekoliko tačaka govori jedinstveno o ekonomskim odnosima Beograda i Prištine, učvršćivanju jasne ekonomske saradnje kroz Mali šengen, ravnomjernom i jednakom korištenju energije proizvedene na jezeru Gazivode, do spone dva svijeta sa različitim ciljevima pomoću autoputa i željeznice preko graničnog prelaza Merdara i zaštiti vjerskih sloboda i objekata.  Ostale tačke sadrže vrlo jasno predočene američke ciljeve koje bi zadovoljile birače i lokalne politike Donalda Trampa, poput deklarisanja Hezbolaha terorističkom organizacijom od strane obe strane potpisinice, prekida saradnje sa tzv „nepouzdanim“ državama kad je riječ o 5G mreži, dekriminalizacije homoseksualnosti i saradnje sa 69 država koje su sprovele taj zakon, međusobnog prizanja Kosova i Izraela i uspostavljanja srpske ambasade i privredne komore u Jerusalimu. Veliko spoljnopolitičko ostvarenje Donalda Trampa praćeno priznavanjem Izraela od strane UAE, danas je, po meni, pomalo uniženo međusobnim priznavanjem sa lažnom državom, iako je i dalje nevjerovatan politički poen i par postotaka više u trci sa Džoom Bajdenom. Naime, kako kaže Vučić, Srbija je odbila da pravno obaveže Izrael na priznanje Kosova, i zauzvrat dobila obavezu da premjesti svoju ambasadu do 1.7.2021. godine u Jerusalim, čime priznaje taj multietnički grad za glavni grad Izraela, i unižava prijateljski nastrojene Palestince, koji isto kao Srbi u Oluji, već decenijama trpe etnička čišćenja, progone i iznenadne razarajuće napade na njihove utvrđene teritorije. Izrael je nedugo nakon potpisivanja sporazuma, priznao Kosovo kao nezavisnu državu.  Premiještanjem ambasade u Jerusalim, Srbija izlazi iz kolosijeka nezavisne spoljne politike i nekadašnje nesvrstanosti, u politiku definitivno nastrojenu Zapadu. Ovo ne bi bilo tako loše zbog evropskog puta, ali postojanje mnogih neotplaćenih kredita na Istoku, koji iako tražeći korist, poštuje teritorijalni integritet Srbije nepriznajući Kosovo, stvara mnoge prepreke u do sada vrlo dobrim odnosima sa Kinom i Rusijom. Naročito Kinom, koja predstavlja prvu liniju odbrane Srbije od diplomatskih napada EU i virusnih napada COVID-a 19. Sjediti na dvije stolice nikada nije dobro, sem ako ne predstavljaš potencijalni vojni plijen. Jasan i poodmakao proces integracije u Evropsku Uniju, zahtjeva od Srbije usklađivanje sa zajedničkom spoljnom politikom prema državama Istoka, ali ako Tramp pobijedi ove godine, vjerovatno i tom dijelu Zapada. Trka u raspetljavanju kosovskog čvora između EU i SAD-a predstavlja za Srbiju veliki izazov, a odgovornost i dugovanje prema Istoku budi potajnu želju da ne rješava pitanje Kosova, i zaledi taj problem baš onako kako je to bilo proteklih godina. Izbori su uvijek bili povod za rješavanje esencijalnih pitanja „nabrzaka“, pa tako ti problemi nakon izbora ostaju još manje riješeni nego tik prije istih. Za ovakva pitanja je prije svega potreban istinski dijalog, ne samo političkih predstavnika, i ne samo na najvišem nivou, nego odozdo ka gore, i mnogo transparentniji. Narodna skupština Srbije tek je jednom imala ozbiljnu i dugotrajnu sjednicu po pitanju Kosova, na kojoj ipak nije bilo izneseno nikakvo rješenje Aleksandra Vučića koje, kako kaže, već odavno ima.  Narod, kao ni njegovi predstavnici, nema uvid u dešavanja na spornom dijelu teritorije, a tek nakon 5 sati saznaje šta je sadržaj tako nahvaljenog sporazuma potpisanog oštrim flomasterom Donalda Trampa. 

Država je tijelo. Pokrajine, gradovi, sela, rijeke, jezera, planine, ravnice, pašnjaci, rudnici i ponajviše ljudi čine to tijelo. Amputirati ruku bolesnu od lakta do šaka, prirodnije je, nego amputirati ruku zajedno sa onim zdravim dijelom, u kojem se čuju melodije srca i života, od ramena.  

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

El Pibe

Dana 30.10.1960. godine u jednom telu rodila su se dva čoveka. Jedan se zvao Diego Armando, a drugi Maradona. Diego je bio...

U IME BG STUDENTARIJE

Uprkos svim tim pričama prethodnika i raznih očinskih saveta: od lika koji nikada nije studirao, komše koji je položio jedan jedini ispit,...

Beleška iz gradskog autobusa broj 50

U osvit ove noćiNešto duboko me teraDa zaboravim šta smeramI odam se sirovoj moćiAl me sudba kao keraIsprebija i isteraNa put kojim...

Podeli radost – Srcem uz Srce Srbije

HUMANITARNA AKCIJA ZA BOŽIĆNE PAKETIĆE DECI SA KOSOVA I METOHIJEOSMEH ZA KOSMET 2020 Srpska omladina i studenti okupljeni...

POSLEDNJI KOMENTARI

Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?