NaslovnaNaukaDruštvene25 godina od monstruoznog zločina nad srpskim civilima u Bravnicama kod Jajca

25 godina od monstruoznog zločina nad srpskim civilima u Bravnicama kod Jajca

-

Dana 13. septembra 1995. godine, hrvatska vojska je presrela put srpskim civilima koji su bežali iz tek okupiranog Srbobrana. Autobus je granatiran, a deo preživelih je streljan. Ubijena je 81 osoba.

Kada je potpisan Vašingtonski sporazum 1994. godine, Tuđman je bio spreman da pristane na nestanak Hrvatske republike Herceg-Bosne kako bi se u dogledno vreme ponovo ostvarila ideja iz perioda NDH: ujedinjenje Federacije BiH sa Hrvatskom. Ipak, kao prepreka ostvarenju ovog sna našli su se Srbi. Zato ih je trebalo proterati sa vekovnih ognjišta i staviti im do znanja da ne pomišljaju na povratak. Za to su bile namenjeni Maestral i Južni potez, vojne akcije hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH.

Nastavak Oluje: Operacija Maestral i Južni potez

Krajem 1995. godine, ARBiH i HVO su se bolje organizovale i sa boljom opremom uspele da pariraju VRS, koja nije uspela da slomi njihovu odbranu u bici za Orašje. Te iste godine i NATO vazdušnim napadima na položaje Srba u Bosni pomaže hrvatske i muslimanske snage. Tada su se u drugoj polovini 1995. desili presudni događaji koji će dovesti do kraja sukoba u BiH. Nakon akcije „Oluja“ u kojoj su tog avgusta 1995. proterali 250.000 Srba iz Krajine sa njihovih vekovnih ognjišta, hrvatska vojska odlučuje da je vreme da se aktivno uključi i u rat u Bosni.

U periodu od 8. do 17. septembra 1995. udružene hrvatsko-muslimanske snage su izvršile napade na teritoriju koja je bila pod kontrolom VRS u nameri da zauzmu Drvar, Jajce, Šipovo, Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu i Ključ. Operacija „Maestral“ je bila samo prethodnica drugoj fazi napada na srpske položaje. U operaciji „Južni potez“ cilj je bio zauzeti Mrkonjić Grad, pozicije na planini Manjači  kao i hidreolektranu Bočac da bi na taj način bila ugrožena i Banja Luka. Odmah po okončanju operacije 11. oktobra na snagu je stupilo primirje nakon kog su usledili pregovori.

Ove operacije u zapadnoj Bosni je predvodio general koji je vodio i Oluju, Ante Gotovina. On nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio nad Srbima, a tih zločina je bilo mnogo. Identične stvari koje su se desile u Hrvatskoj su pogodile srpsko stanovništvo u Bosni. Posledica osvajanja ovih gradove jesu kolone civilnog stanovništva koje je masovno napuštalo osvojene teritorije u nadi da će spas pronaći iza srpskih linija odbrane. Samo je Mrkonjić Grad te 1995. godine napustilo između 10.000 i 20.000 Srba.

Bilo je i onih koji nisu imali priliku da se u tim kolonama povuku. 13. septembra 1995. godine su pripadnici hrvatske regularne vojske masakrirali 81 srpskog civila u blizini mesta Bravnice.  Tog dana je hrvatska vojska ušla u Jajce i tada je presrela srpsku kolonu na koju je otvorila vatru. Autobus pun izbeglica je pogođen granatom, a na ostale civile su pucali iz vatrenog oružja. Iz autobusa je odvedeno desetak preživelih civila, uglavnom žena, koji su streljani. Na lokalitetu Carevo Polje kod Jajca, 1998. godine su ekshumirani ostaci 57 srpskih civila, dok se 24 i dalje vode kao nestali.

Prenosimo vam izjavu svedoka ovog stravičnog događaja:

“Ujutru rano narodu se obratio Radovan Karadžić i rekao ne damo Srbobran (danas Donji Vakuf). Ljudi su mislili da će moći tu da ostanu, ali odjednom oko podneva narod je krenuo da beži, počeli su da viču idu ustaše, ustaše. Bežite! Ljudi nisu znali šta i kako, samo su krenuli da idu prema Banjaluci. Ljudi su u strahu, panici pokušavali da se spasu. Najgore je bilo na Vrbasu: ljudi su u kolonama išli, a preko puta su stajali naoružani hrvatski vojnici sa uperenim puškama. Ljudi su mislili da će svakog momenta zapucati. Strah od Hrvata bio je tu još od davnina razvijen. Pogotovo od upada Bugojanske grupe 1971. godine.

Određena kolona ljudi je prošla. Na putu kod Bravnica i Jajca ustaška kolona je presekla put. Poslednji autobus je gađan i ljudi su izvučeni iz autobusa i masakrirani su. Na autobus u kom su bili civili pucale su naoružane ustaše. To su pretežno bila stara lica, majke sa decom. Najstarija osoba imala je 91 godinu. Ustaše su zapalila autobus i pobile ljude. Stradalo je mnogo dece i starih. Vozač je odmah poginuo, ljudi su krenuli da beze, ali su ubijani i masakrirani. Retko ko je preživeo.”

Uprkos naporima zatiranja tamošnjeg srpskog življa, danas su opštine Šipovo i Mrkonjić Grad pretežno naseljeni Srbima. Međutim, u mesto Srbobran odakle je krenula kolona izbeglica tog 13. septembra, malo se Srba vratilo. Mesto je preimenovano u Donji Vakuf, a zajedno sa imenom danas polako nestaju i Srbi iz njega.

Za zločin niko nije odgovarao.

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

О колонизацији и деколонизацији ума

0
На размеђи свјетова, у процјепу интереса и на међи стварања нових поредака, српски народ је у својој богатој историји доказао своју величину, храброст и...

KOMENTARI

Dejan M. Pavićević on U Siriji se rađa novi halifat
Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?