Učmala čaršija

Da li je ovo dobar ili loš naslov presudiće vrijeme i politička volja njenih subjekata, a sad je na nama da pokušamo shvatiti šta se dešava i šta će se u skoroj budućnosti tek desiti „Kuvajtu Balkana“ ili „drugoj Švajcarskoj“.

Crna Gora je država sa dubokom i složenom istorijom, ali vrlo šturom i eliptičnom demokratskom dinamikom. Možemo slobodno reći da se vlast u toj maloj evropskoj državi mijenjala tek tri puta. Od monarhije kraljeva Nikole i Aleksandra, pa do Tita zajedno sa njegovim otpadnikom i oligarhom Milom, pa do takozvanog Avgustovskog oslobađanja, Crna Gora i njen narod su konstantno bili taoc manjine koja je radila isključivo za svoju dobit praveći od velikog balkanskog potencijala jednu kvazi državicu pod konstantno tuđim patronatom. Manjak insurjekcije i višak građanske pasivnosti kroz vijekove prouzrokovali su da Crna Gora bude demokratski nerazvijeno društvo i učmala čaršija nametnutih mišljenja. Godina 2020. je definitivno godina promjena, i dalje se te promjene nisu implementirale, ali naznake da će ih u budućnosti još više biti su jasne.

Nova vlast u Crnoj Gori, koju će, nadam se nakon potpisanog Sporazuma, definitivno činiti tri koalicije: Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo, pokušati da preporodi ekonomiju, privredu, spoljnu ali i unutrašnju politiku te će tako mijenjati i društvo u cjelini. Mnogi sporni, neevropski zakoni koje je Evropa podržala za vrijeme njihovog usvajanja, biće revidirani. Na prvom mjestu je sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji predstavlja svojevrsni oksimoron rušeći ustavni poredak u kojem je jasno naglašena sekularnost države. Ostale stavke reformi uglavnom se odnose na one ekonomske prirode, ali neke veće i radiklanije poteze od nove vlasti nećemo dugo vidjeti. To je dobar potez, jer prije svega nije sve loše što je Milo napravio, a sa druge strane velike poluge vlasti i institucije su u njegovim rukama, tako da bilo kakva upornost i trošenje energije na nešto što vrlo brzo može propasti nije cilj novoj vladi. U takav vid bespotrebnog napora koji neće rezultirati nikakvom ekstravagancijom je i otpriznavanje Kosova, a fama oko promjene himne, grba ili zastave predstavlja određen vid obmane za one koji ne čitaju i ne znaju dobro ustav Crne Gore, u kojem jasno piše da je za bilo kakve ustavne promjene  potrebna dvotrećinska većina u parlamentu kao i referendum. Ovi izbori nisu pobjeda radi ekonomije, boljeg života ili prosperiranja, već pobjeda demokratije, crnogorskog naroda i pravde.

Lider koalicije koja je u novoj vlasti osvojila najviše glasova, pa tako i mandata u Skupštini, jeste Zdravko Krivokapić. Jedan inžinjer mašinstva sa Univerziteta u Crnoj Gori i Istočnom Sarajevu poslao je posve drugačiju poruku svijetu sa pobjedničkog skupa u izbornom štabu. Sa potpuno tolerantnim tonvima jasno je raskrstio sa bilo kakvom lustracijom ili revanšizmom, i otvorio novo poglavlje u crnogorskoj istoriji, poglavlje pravde, moralnog preporoda i prirodnog razvitka društva u države u cjelini. Njegovi lični prioriteti su, pored ostanka u NATO alijnsi i što skorijeg članstva u EU, približavanje sa Srbijom i Rusijom, kao prirodnim istorijskim, političkim i kulturnim saveznicima. Prema političkim analizama i procjenama, on, kao univerzitetski profesor, mogao bi zauzeti premijersko mjesto u novoj, ekspertskoj vladi koja treba da stane na branik otadžbine, u njenu moralnu i suverenu odbranu.

Kao Krivokapić, tako i lider koalicije Mir je naša nacija Aleksa Bečić ima jedan cilj. Vrlo turbulentno vrijeme  ostavljamo u prošlosti, ali valja napomenuti da su čelnici Demokratskog Fronta ovog mladog i tek formiranog ekonomistu i političara proglasili agentom CIA sa ugrađenim američkim čipom, na šta su Demokrate koje je Bečić predvodio, odgovorile potpunim prekidanjem odnosa sa tom partijom. Kako je vrijeme prolazilo tako je i politički sazrijevao i došao u, kako svjedoče sva tri koaliciona partnera, nerazdvojivu spregu i beskompromisnu želju svih njihovih partija da se bori protiv kriminala i korupcije Mila Đukanovića, a da sve nejednakosti, koji, poređenja radi ima dosta i predstavljaju njihovu suštinsku slabost, ostavi po strani.

Dritan Abazović, najveća „zvijezda“ izborne pobjede, osvojio je najmanji broj glasova, pa samim tim i poslaničkih mandata.  Imao je presudnu ulogu u borbi protiv oligarhije i autokratije „bivše“ vlasti. Njegova četiri mandata predstavljala su tas na vagi i odlučivala o budućnosti Crne Gore. Bez obzira odakle dolazio i koje nacionalnosti bio, te faktore srpski, ali i crnogorski mediji sa isticanjem plasiraju putem mas-medija. Strah od mogućeg „preletavanja“ koje bi uslijedilo nakon orkestriranog zastrašivanja i pokušaja stvaranja koalicije sa DPS-om nehotice je rastao u svim politički osvještenim ljudima. Dritan Abazović je ono u Crnoj Gori šta je Draško Stanivuković u Republici Srpskoj – zgodan mladić koji izgledom zasijeni političku prošlost, ideološke stavove i političku budućnost, ali samo onima koji ne žele da sagledaju realnost pravim očima. Nadam se da će pobjednički nadahnuti govori, salve obećanja, i besprijekorno prosperiranje koje nudi ovaj lider, preći u realnost u skorom periodu. Vrlo bliska saradnja sa Zelenima, čiju ideologiju ima i u svojoj URA partiji, pomalo kvari sliku o obećanoj mladosti koja mijenja, s obzirom da znamo kakvu prošlost garantuju Zelene partije, kao i kakvu ekološku budućnost.

Nova vlada, po svemu sudeći ekspertska, biće vlada nacionalnog spasa sa nevjerovatnom odgovornošću i težinom donošenja bilo kakvih odluka. Baš zbog toga, neophodno je da vlada bude politička jer eksperti znaju svoj posao i u to ne sumnjamo, ali oni ne treba da budu na pozicijama u ovakvom vremenu, vremenu vlasti ili vremenu smrti. Eksperti su tu da nude prijedloge ministrima, da na jedan savjetodavan način pokušaju uticati na kreiranje politika važnih za suzbijanje pandemije, oporavak ekonomije, a ministri da se bore u političkoj areni za promjenu društvenih narativa, spoljne i unutrašnje politike, ali i implementacije predloženih zakonskim prijedloga. Borba protiv monopola nad kojim i dalje vlada Milo Đukanović biće teška, tako da je vrlo štetno staviti eksperte i ljude pretencioznog naučnog znanja u prvi red borbe protiv kriminala, korupcije, bluda i razvrata. Političari su tu da štite ljude, da ih predstavljaju, ali da primaju njihove sugestije i prijedloge što češće tokom bilo kakvog mandata i funkcije na koju su narodnom voljom izabrani. Zato sa pravom mislim da je ekspertska vlada greška.

Borba za „ispravljanje krivih Drina“ još nije ni počela, a kad počne biće mukotrpna i iscrpljujuće duga, zato je potrebna svecrnogorska narodna kohezija da se sve nevolje koje će tek doći na megdan, uspješno pobijede, a da kriminal, korupcija, zastrašivanje i eho-komora u toj državi koja istinski može postati druga Švajcarska, dobrim zakonskim prijedlozima potpuno iščeznu.