NaslovnaNaukaDruštvenePriroda i čovek

Priroda i čovek

-

Priroda je – „ekvivalent prirodnom svetu, fizičkom svemiru i materijalnom svetu. Priroda se odnosi na pojam fizičkog sveta, kao i na život uopšte.“ Čovek je sastavni deo prirode. U prirodi jedinka nastaje i nestaje. Između nastanka i nestanka odvija se život, tokom kog se čovek bori, raduje, uništava, tuguje itd. Tokom prosvetiteljstva u određenim naučnim krugovima, i među ljudima iz najvišeg staleža, mislili su da je čovek suprotan prirodi. Da čovek sa svojim društvom napreduje i da se udaljava od drveta sa kojeg je sišao, stao na dve noge i počeo da hoda. Ovaj narativ je dominantan i danas u savremeno doba. Zašto je to slučaj? Tehnologija je čoveku omogućila neverovatne stvari, od odlaska na Mesec do istraživanja dubina okeana. Omogućila mu je i život pun ugodnosti i povlastica. Sve više ljudi živi u velikim gradovima, bavi se poslovima koji su usmeren na zaradu i trudi se da vodi društveno prihvatljiv život. Od industrijske revolucije do danas usputna šteta ubrzanog razvitka tehnologije je sama priroda. Multinacionalne kompanije i moćnici su glavni krivci za stanje naše planete. Po svetu se vode ratovi, sve manje zbog ideja i sve više zbog resursa kao što su nafta i gas. Žiža je na iskorišćavanju sirovina dok su životna sredina i čovek kao njen deo postali nebitni (zanimljiv je podatak da je tokom Prvog svetskog rata osim ljudi, nastradalo i oko 8 miliona konja). Takve ratove pokreću moćnici i takvi ratovi najviše odgovaraju velikim kompanijama. Osim država EU i SAD-a retko koja država primenjuje ekološke zakone. Odličan primer je naša država koja ima zakone, ali ih krši zbog stranih investicija ( npr. kineske investicije u Smederevu, Boru, Zrenjaninu). Zarada je postala bitnija od prirode i interesi investitora su postali bitniji od interesa ljudi koji tu žive. Ipak, čovek kao jedinka prirodu zanemaruje svakodnevno i tu krivicu ne može da prebaci na malu grupu ljudi kojima je bitan novac. Rodoljublje se vidi u našem ponašanju prema drvetu u komšiluku ili prema reci koja protiče kroz naš grad. Najveća zagađenja i najveća uništenja životne sredine potiču od kompanija i od države koja svoju teritoriju ne čuva. Da bismo sačuvali tu reku ili to drvo treba da postanemo svesni prirode. Da je svuda oko nas i da smo od nje potekli. Meštani sela na Staroj planini uspeli su da spreče uništenje reka, stanovnici Zrenjanina su inicijativama kroz institucije doprineli da se ugasi kafilerija koja je emitovala štetne materije u vazduh, stanovnici Smedereva i okoline se bore protiv investitora koji je kupio Železaru, stanovnici Bora se trude da osujete planove investitorima koji vrše radove u basenu na periferiji grada, Srbi i Albanci se zajedno bore protiv mini-hidroelektrana u Štrpcu itd. Skoro svaki deo Srbije, kao i sveta, ima svoj jedinstven problem sa uništavanjem prirode. I u svakom kutku naše male države ljudi ne daju svoju prirodu. Svako od nas može da uvidi problem u svom naselju ili svom gradu. Bilo to smeće, zagađena reka, posečeno drveće ili zagađen vazduh. Sistematsko uništavanje životne sredine će se nastaviti i jedini način da se taj sistem zameni novim je osvešćivanje naroda i dobra organizacija. Mnogi primeri po celoj Srbiji to potvrđuju. Kada očuvanje prirode postane praksa, i institucije će početi da se ponašaju u skladu sa tom praksom jer će u tim institucijama sedeti ljudi svesni prirode u kojoj žive.

Latinska reč za prirodu je „natura“, u drevna vremena je doslovno značila „rođenje“. Postupci kompanija, moćnika, kao i postupci većine ljudi pokazuju da smo odustali od rođenja budućih generacija i da smo se, umesto toga, odlučili za smrt. Vremena još uvek ima i izbor je jednostavan – očuvanje večnog nastajanja ili prepuštanje konačnom nestanku.

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

О колонизацији и деколонизацији ума

0
На размеђи свјетова, у процјепу интереса и на међи стварања нових поредака, српски народ је у својој богатој историји доказао своју величину, храброст и...

KOMENTARI

Dejan M. Pavićević on U Siriji se rađa novi halifat
Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?