Saturday, July 31, 2021
Politika Svet Američka močvara

Američka močvara

Koliko je situacija u Americi senzitivna i vrlo opasna svjedoče brojne slike prošlosedmične eskalacije političke krize. Ovo je prvi slučaj zategnutog odnosa između dva predsjednika, odlazećeg i dolazećeg, koji prouzrokuje vrlo napetu situaciju u vezi tranzicije, odnosno prenosa vlasti, a zapravo stvara polarizaciju dijeljeći milione građana na one koji podržavaju Trampa, dosta ratobornije u smislu rukovanja oružjem, i čine 75 miliona, i one koji su za establišment, za Džoa Bajdena i Demokrate koji suštinski drže sve konce u rukama bez obzira ko na vlasti bio. Konkretno, Demokratama pripada kapital i metropola svake države, a uz to i podrška 81 miliona građana.

Američki san koji se uglavnom bazirao na novcu od ratovanja i brojnih terorističkih napada koje su sami sebi iscenirali, baš poput događaja od šetog januara, dokazuju da upravo oni kreiraju budućnost svoje države ne znajući da njihov sistem star više od 230 godina, katkad krahira, doživi poraz ili blokadu. Nije rijetkost čuti kako se nazivaju “najvećom državom na svijetu” i bastionom demokratije koja ne može sebi da dozvoli prizore iz “Karakasa”, “Bogote” ili čak “Iraka”. Odnosno ne smiju, tu pretjeranu dozu demokratije koja je poželjna u Tbilisiju, Beogradu i drugim gradovima država podložnih obojenim revolucijama, da dozvole sebi. Upravo su ti “domaći teroristi” kako su ih poput Tramp ANTIFA-u prozvali, nedugo nakon savladavanja rulje koja je ušetala u Capitol Hill sa minimalnim blokadama nadležnih službi, onaj proizvod američkog kapitalizma i samoubistva. Nisu sveti, nisu primjer svijetu, oni su obična močvara, puna krvavog novca i kosturnica ubijenih žena, muškaraca i djece.

Američka kriza je počela onda kada se sav mulj iz njihve političke i vojne agende počeo iznositi u javnost, kada su opet imali pravog neprijatelja i kada su nakon pada Berlinskog zida i socijalističkih sistema shvatili da neće ni kapitalizam dugo trajati. Onako kako ga je lansirao u orbitu svjetske političke i ideološke organizacije, Zapad je komunizam potpuno ogolio i srušio, gušeći svoj eksperiment i potencijalnu alternativu neoliberalnom kapitalizmu. Manipulisao je svima, vrlo kratko i Rusijom, Kinu napravio svojim najvećim ekonomskim neprijateljem, a terorističkim organizacijama nazivao sve one grupacije koje su se protivile režimima u okupiranim područjima. I da, Amerika jeste stvorila teroriste koji iz dana u dan ugrožavaju bezbjednost običnog građanina, ali ne i elite u Vašingtonu, Njujorku, Los Anđelesu ili San Francisku – oni rade za njih pod cijenju ubijanja sopstvenog stanovništva.

Siguran sam da su i zakletim amerofilima dosadile laži i prevare tamošnjeg establišmenta, njihovo „zavođenje reda“ pod parolama slobode, jednakosti i pravde bez obzira sa koje političke opcije dolazili, niti kojoj stranci pripadali. Demokrate su se kao krvoločni vampiri i najveći monstrumi dokazali u ratovima u Koreji, Vijetnamu, Kambodži, Iraku, Siriji, Jugoslaviji, Libiji i mnogim drugim državama koje su bile istinski nezavisne u želji da kreiraju sopstvene politike. Stvorile su anarhiju od uređenih država, ubile milione žena, djece i muškaraca, nevinih i željnih onih istinskih vrijednosti slobode, jednakosti, pravde i mira. Slike koje su stizale sa svih „slobodarskih“ ratnih pohoda na CNN-u su ovjekovječene kao ispravan postupak najveće svjetske sile, sve dok suze novinara nisu oblile papire propagande koju su opet, još jednu u nizu čitali tokom upada „domaćih terorista“ u parlament SAD. Kako cinično i odvratno to može da zvuči i izgleda.

Šestog januara smo imali priliku da vidimo, ne definicijski državni udar, već jednu pobunu protiv dugogodišnjeg establišmenta i diktata Demokratske stranke koja vlada i kad nema predstavnika u državnim tijelima (što se do sad nije desilo), i pobunu koja će se zasigurno odraziti na cijeli svijet. Promjena svjetskih narativa, onih zasigurno utvrđenih načela vladajućih kasti svake države se mijenja. Ovo možemo zvati „plutajućom revolucijom“ koja iza sebe ostavlja opustošeno tlo, ali promijenjen sistem. Ne možemo hvaliti što takve proteste vode desničari i radikalne skupine, ali moramo primijetiti da nakon talasa ljevičarskih promjena, revolucija sredinom prošlog vijeka, očigledno na scenu stupa talas insjurekcije desničara i nacionalista u svakom pogledu. To tolerisati ne smijemo, i zato trebamo nešto mijenjati, a to je struktura i poimanje Države.

Nakon što je petoro ljudi poginulo, nakon što je mnogi mobilijar Capitol Hilla uništen, te nakon što je ponižena cijela vladajuća elita, stigle su riječi koje nesumnivo sve svaljuju na Trampov posljednji paragraf govora u The Ellipse parku prošle srijede, nakon Nensi Pelosi i novoizabranih Džoa Bajdena i Kamale Haris, događaje je osudio i Majk Pens, čovjek koji je bio zadužen za funkcionisanje Administracije i isključiv rad. Veliki dio svog predsjednikovanja, Pens je bio tih, povučen, ali ipak političar koji zna šta radi, a danas je na njemu da odluči, hoće li izdati Administraciju kojoj služi četiri godine i stvoriti nemire velikih proporcija u državi, ili će prosto uraditi ništa. Vrlo pametno je odlučio, i kao uvijek izabrao „ništa“, iako su se parlamentarci potrudili da ga nagovore da aktivira 25. amandman prvi put u američkoj istoriji.

Tviter, Fejsbuk, Instagram i mnoge druge društvene mreže su potpuno onemogućile Trampu da ih koristi zbog velikog rizika, ako i mnoge korisnike koji koriste ključnu riječ „Trump/Tramp“ u svojim postovima, čime su uhvaćeni in flagranti u zločinu svoje demokratije i transparentnosti, potpuno suprotno članu 230. dobro poznatom kompanijama koje čine Ameriku banana državom.

Danas, kao i narednih dana, glasaće se i raspravljati o „impičmentu“, opozivu predsjednika po drugi put nakon prošlogodišnjieg propalog „lova na vještice“. Sigurno će proći u Predstavničkom domu, gdje je šest Republikanaca za sad spremno da glasa za opoziv kao i sve Demokrate, dok Mitch McConnell, lider Republikanske većine u prošlom sazivu Senata čeka stupanje na dužnost nove Administracije kako bi počelo suđenje u Senatu.

Demokrate znaju da bi opoziv ili aktivacija 25. amandmana prouzrokovalo velike nemire koje FBI karakteriše potencijalnim oružanim širom SAD, i tako stvorile još veću podjelu u društvu, ali to im nije prvi put, utrenirana je to skupina.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

Александар Петровић – Аца Селтик, ваш и наш рокументарац

Ако музику схватиш као рутину, онда то није рокенрол Обично пред наступ ја мрзим цео свет. Није то зато...

Pitam se

Znaš, pitam se ponekad, kuda ide ovaj svijet. I šta to...

Патријарх Варнава – политика литија

У разговору са људима често можете чути приче како је важно, посебно у време тешкоћа одржати слогу и разумевање међу људима. Ако...

Jezivi prizori u kući porodice Kostić iz sela Sejace

U selu Sejace nadomak Bujanovca, četvoročlana porodica Kostić živi u teškim uslovima, na rubu egzistencije, bez stalnih primanja I bez ikakve finansijske...

POSLEDNJI KOMENTARI

Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?