Tuesday, March 19, 2024
AktuelnoUticaj korone na svetsku politiku

Uticaj korone na svetsku politiku

Kada razmišljamo o prošlosti skloni smo ka tome da istoriju delimo na različita razdoblja, koje deli neki bitan događaj koji promeni način razmišljanja ljudi kao i njihov način života. Dovoljno je da pogledamo prethodni vek da bi nam ovo postalo jasnije. Nakon Prvog svetskog rata Italiju je zahvatila velika ekonomska i politička nestabilnost koja je kao rezultat imala dolazak Musolinija na vlast. Krah njujorške berze 1929. godine je pogoršao stanje u devastiranoj Vajmarskoj republici što je nemački narod okrenulo u pravcu revanšizma. To je kasnije dovelo do Hitlerovog dolaska na vlast i do Drugog svetskog rata. Pad socijalističkog bloka 90-ih je doveo do dominacije Sjedinjenih Država. Ekonomska kriza iz 2008. godine kao i velika migrantska kriza iz 2015. godine za rezultat imaju promene u odnosima evropskih država kao i Bregzit i dolazak Donalda Trampa na mesto predsednika Sjedinjenih Američkih Država. Poslednja kriza, koja je kako zdravstvena, tako i politička i ekonomska još uvek  nije u potpunosti uzela maha. Svakako ostaje pitanje kakve će posledice pandemija virusa korona biti po svetsku ekonomiju i kako će se odraziti na svetsku politiku.

Kao što kažu druga i treća osobina političke ekonomije ekonomski interesi se ispoljavaju kao politički, a politički interesi se ispoljavaju kao ekonomski.. Zato je i više nego jasno da prilikom posmatranja kako se ponašaju različite države uvek moramo obratiti posebnu pažnju na ekonomske interese aktera kao i na odluke koje države donose u cilju ispunjavanja tih pomenutih interesa. Martin Vulf je u članku koji je napisao odlično objasnio posledice ranije ekonomske krize iz 2008. godine i kako po uzoru na pređašnja dešavanja možemo predvideti posledice virusa. Kao što je navedeno u uvodu kriza 2008. godine i problemi koji su proistekli iz nje su za rezultat imali dolazak Donalda Trampa na mesto predsednika SAD-a, kao i Bregzit koji će značajno izmeniti politiku Evropske Unije kao i lice same Evrope. Želja da se protekcionističkim merama zaštiti interes domaćih proizvođača i interes domaće radne snage je i doveo do promena u međudržavnim političkim i ekonomskim odnosima. Postavlja se pitanje kakve će biti posledice korone, posebno u novom svetu međudržavnog nepoverenja i državnog individualizma. Nova era slabljenja Sjedinjenih Država i jačanja NR Kine bi mogli dovesti do početka „novog hladnog rata“, što bi značilo da nas čekaju ekonomski i diplomatski sukobi na relaciji Peking – Vašington. Da li možemo očekivati i polarizaciju društva na nacionalističu, protekcionističku desnicu i socijalističku, progresivnu levicu? Verujem da je to vrlo verovatan scenario. Nešto slično se desilo 30-ih godina prošlog veka. Vidljivo je da je već došlo do zaokreta u pravcu rasta moći države u odnosu na prava čoveka, a došlo je i do jačanja država sa autoritarnim sistemom. Takođe se u praksi vidi sklonost ka ograničavanju ljudskih prava pod izgovorom borbe protiv virusa. Ono što je definitivna činjenica jeste to da će korona stvoriti manje otvoren i slobodan svet.

U trenutcima kada se virus tek pojavio, zbog ograničenog znanja i straha koje je to neznanje proizvelo mnogi su počeli strahovati za svoju sigurnost i budućnost. Kako je vreme počelo da odmiče ljudi su se privikli na život pod maskama, ali ostaje pitanje kada će sve ovo prestati i kada će se svet vratiti u normalu? Odgovor stručnjaka jeste da se to ne može reći sa sigurnošću i da bi trebali da se priviknemo na novu realnost. To nas dovodi do sledećeg pitanja, kako će korona uticati na svetsko poslovanje u globalizovanom i povezanom svetu? Do koje mere i kako će korona uticati na globalizaciju? Robin Niblet, direktor kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu, je za magazin Foreign Polici pričao o kraju globalizacije koja nam je poznata. Verovanje u to da globalizacija može svima doneti jednako dobro će verovatno prestati da bude tako zastupšeno. To znači da će biti potrebno veliko zalaganje svetskih lidera zarad očuvanja globalne, međudržavne saradnje.  Takođe tu ponovo stupa na snagu strah od želje država da zaštite sebe visokim carinama ili sličnim sistemima zaštite domaće privrede, što opet može dovesti do pogoršanja odnosa između država po uzoru na trgovinski rat SAD-a i NR Kine. Vrlo lako se može primetiti da se sve češće, kada se priča o globalizaciji, u prvi plan stavlja Kina koja očigledno izvlači ogromnu korist iz same globalizacije. Pričajući o pomeranju centra globalizacije na istok, Kišor Mahbubani se osvrće na to da je svakako globalizacija postala jedna od najvećih pokretača kineske privrede, a da pandemija neće menjati pravac nastupanja globalizacije već će samo ubrzati taj proces povezivanja Kine sa čitavim svetom. Dok je američka javnost ostala bez vere u globalizaciju, u Aziji je Kineski div tek počeo da ubira prave plodove svog višedecenijskog razvoja. Kod Kineza je došlo do jačanja nacionalne kohezije što samo znači da će u budućnosti Kina nastupati ujedinjenije i agresivnije nego ikad do sad. Ostaje nam na razmišljanje da li je Donald Tramp bio u pravu kada je kritikovao globalizam? Da li globalizam sada donosi više toga dobrog Kini i da li to znači da globalizacija može prerasti u opasnost po dominantan položaj Sjedinjenih Američkih Država?

Britanski novinar Gideon Rahman je pisao o opasnosti koju korona predstavlja globalnoj dominaciji Amerike. On nas je takođe podsetio na tvrdnju predsednika Ronalda Regana kako bi rivalitet između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza prestao da postoji, ako bi došlo do vanzemaljske invazije na našu planetu. Moguće je da je ovde povukao paralelu po uzoru na saradnju ove dve države u toku rata, zajednički neprijatelj ujedinjuje države koliko god njihove ideologije bile različite. Deluje nam danas da je predsednik Regan bio preterano optimističan u svom razmišljanju. Virus nije ujedinio suprotstavljene sile već ih je dodatno razjedinio. NR Kina koja je nakon prvobitno neuspešne reakcije uspela da promeni pristup i da probleme prouzrokovane virusom stavi pod kontrolu sada nastupa kao država koja nudi pomoć u rešavanju problema sa virusom širom sveta. Sa druge strane Sjedinjene Američke Države su pretrpele ogromne finansijske gubitke, opao im je međunarodni ugled i položaj. Ono što je najgore u celoj priči po njih, Sjedinjene Američke Države su zbog virusa izgubile preko 400.000 ljudi što je pojačalo nepoverenje Amerikanaca u sopstvenu državu. Deluje da je Americi došlo na naplatu loše vođenje socijalne politike kao i činjenica da nemaju univerzalnu zdravstvenu zaštitu. Sada se već sa sigurnošću može reći da je upravo virus i slaba reakcija na njega koštao Donalda Trampa drugog predsedničkog mandata. Demokrate predvođene Bajdenom sada imaju težak zadatak vraćanja poverenja građana u državu, kao i povratak izgubljenog ugleda i popravljanja odnosa sa pre svega savezničkim državama, članicama NATO-a. Deluje da će poverenje građana teško steći, posebno onog dela stanovnika koji je na izborima podržao Donalda Trampa. Pored svih problema takođe su Sjedinjene Američke Države doživele rekordno niske stope zaposlenosti, što je dodatno uzdrmalo državu koja već godinama doživljava unutrašnje sukobe na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi. Deluje da će SAD kako vreme prolazi slabiti, a da će vrlo uskoro Kina isplivati kao nova vojna i ekonomska supersila.

Dugo su Evropa i Severna Amerika bile centar istorijskih dešavanja, gde su se dogovarali glavni trgovinski sporazumi, gde su se sklapali savezi i vodili ratovi. Globalizacija je doprinela da se čitav svet poveže što je ojačalo ekonomije jugoistočne Azije i pomerilo centar dešavanja iz zapadne hemisfere na čitav svet. NR Kina se nameće kao novi lider koji je spreman da se suprotstavi američkoj hegemoniji. Za potpuno razumevanje odluka koje je Kina donosila i grešaka koje je načinila neophodno je sagledati i prvobitnu reakciju kao i mere koje je kasnije sprovela sa ciljem kontrolisanja širenja virusa. Džošua Kurlantzik veruje da Kina uspeva u svojoj nameri da preokrene situaciju iz katastrofe u veliku šansu za proboj Kineskog kapitala i izbijanje njihovih interesa u prvi plan. U samom začetku pandemije Kina je sprečila nastojanja doktora da transparentno prenose iskustva koja se tiču virusa. Uspeli su da spreče širenje tačnih i ispravnih informacija koje se tiču virusa u Vuhanu, na novou države i na samom kraju su uskratili čitav svet za te informacije. Kada nije bilo drugog izlaza Peking je odlučio da uvede karantin, po cenu velikih ekonomskih gubitaka. U tom trenutku je najveći broj zapadnih država osudio ove mere Pekinga smatrajući ih nepotrebnim. Činjenica je da je Kina svojim oštrim merama uspela u svojoj nameri te je ograničila broj rasta obolelih i umirila je čitavu situaciju. Kina sada aktivno pomaže državama koje su pod pritiscima virusa tako što im šalje medicinsko osoblje, lekare i medicinska sredstva. To što u startu pandemije nije bilo kvalitetnog odgovora i pomoći od strane Evropske Unije je otvorilo vrata Kini da u svom nastupanju pošalje poruku da evropske zemlje u Kini imaju prijatelja koji je spreman da pomogne. Naravno da NR Kina kao i svaka druga sila nije vođena lepim željama već svojim interesima pokušava da proširi svoj uticaj i nametne sebe kao potencijalnog partnera, a sve u cilju jačanja svog položaja. Ovo prijateljsko nastupanje Kine podseća na ono što je SAD učinio u Evropi nakon drugog svetskog rata. Kinezi pokušavaju da iskoriste novac koji bi upumpali u evropske države sa ciljem povezivanja Evrope sa Kinom po uzoru na Maršalov plan i upumpavanje američkog kapitala zarad povezivanja Evrope sa Sjedinjenim Američkim Državama. Džošua takođe razmatra mogućnost da Peking pokušava da pokaže svetu koliko je njihov sistem vođenja države efektivan u čemu im pomaže komandni sistem vođenja ekonomije koji je pogodan u slučajevima velike katastrofe poput globalne pandemije. Međunarodna tela poput Svetske zdravstvene organizacije su podržale i pohvalile pristup Pekinga u suzbijanju virusa. Sva ova nastojanja da se NR Kina prikaže kao vodeća država u sferi borbe protiv virusa, dok se na prvom mestu zapostavljaju činjenice da je Komunistička partija Kine na čelu sa Si Đinpingom kontrolisala prvobitni protok i istinitos plasiranih informacija može za rezultat imati jačanje meke moći NR Kine, na konto slabljenja meke moći Evropske Unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Kada dođe do toga da neka država doživi ekonomski rast to automatski znači da će ta država imati više novca koji može ulagati u različite sektore. Država poput NR Kine već dugo sprovodi modernizaciju i proširivanje vojske, a to znači da sada možemo očekivati mnogo agresivnije nastupanje kineske diplomatije koje će biti propraćeno vojnim i ekonomskim pretnjama što je NR Kina i uradila. Pre par meseci je došlo do okršaja između kineske i indijske vojske u pograničnom području. Nije poznat tačan broj nastradalih vojnika, ali kao što Gideon Rahman kaže, postoje izveštaji iz Delhija koji tvrde da je Kina zauzela teritoriju od nekih 40 do 60 kilometara kvadratnih. Takođe je Gideon komentarisao želju NR Kine da svoj uticaj proširi, pa zbog toga ne treba da nas čude pojačane aktivnosti kineske flote u Južnom Kineskom moru. Njihovo agresivno nastupanje u ovim vodama je takođe propraćeno i izgradnjom veštačkih ostrva koja se koriste kao vojne baze za avijaciju i flotu, čime NR Kina direktno ugrožava interese Malezije, Filipina i Vijetnama. Period u kome su diplomatski predstavnici NR Kine nastupali blago je prošao, njihovo delovanje spoljne politike je sada usmereno ka teritorijalnoj ekspanziji na pomenuto Južno Kinesko more i na ostrvo Tajvan. Zbog jačanja nacionalističkog osećanja i kohezije kineske nacije sada imamo kao posledicu njihovu spremnost na ozbiljno delovanje. Danas se u zapadnim medijima i zapadnoj štampi mnogo priča o tom novom pristupu NR Kine u međunarodnim odnosima. Takozvani vukovi ratnici kineske diplomatije više nisu spremni da trpe ponižavanje njihove države Kine, koja se više ne može smatrati samo regionalnom silom.

Vidljivo je pomeranje centra ekonomske moći na istok, to će za posledicu imati jačanje položaja NR Kine i prestanak postojanja unipolarnog sveta u kome je Amerika jedina globalna sila. Kako će Kina iskoristiti ovaj novi uticaj i moć ostaje da se vidi, ali svakako je evidentno da novoizabranog predsednika SAD-a, Džozefa Bajdena čeka veliki posao u ograničavanju jačanja Kine i zaustavljanje daljeg slabljenja moći država koje zastupaju zapadne demokratske vrednosti.

Sada se otvara i novi front, pitanje vakcina više nije samo zdravstvene prirode, to je sada i pitanje političke moći i uticaja.

Autor teksta: Aleksandar Stefanović

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

POSLEDNJI KOMENTARI

Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?