Tuesday, March 19, 2024
NaukaDruštveneOn i Njegova Volja – Sažetak*

On i Njegova Volja – Sažetak*

Ego:

„On“ označava čoveka-pojedinca koji je ogoljen od svih tuđinskih uticaja – čist, netaknut, unikatan Ego. Jedino što On ima u svom vlasništvu i što mu niko ne može oduzeti jeste Njegova „Volja“. Volja je dinamička, haotična sila koja pokreće Ego, tera Njega na „dekonstrukciju uticaja i rekonstrukciju sebe“. Od kredenca, čovek se guši od strane njemu tuđinskih uticaja. Ti uticaji su „Okovi“ – visoko sofisticirani mehanizmi tlačenja Ega.

Čovek se rađa sa „Telom“ i „Umom“ – oni se mogu pokoriti od strane Njega ali nikako se ne smaju smatrati sastavnim delovima Njega niti lojalnima. On ih stalno mora nadzirati. Telo i Um čoveku daju prve „unutrašnje“ Okove – Okov Genetike i Okov Jezika. Čovek se ne može osloboditi od tih Okova ali može živeti sa njima. Kada Ego jednom postane Okovan od strane „spoljašnjih“ Okova, tu prestaje čovek i počinje „Zarobljenik“ lanca kojeg priljubljuje, lanac mu je zamena za sebe samog.

Ni Volja, ni Telo, ni Um nisu ludi da se pokoravaju tlačenju tek tako. Okovi sviraju pesmu sirena, nudeći svakoj od navedenih ono što oni traže u spoljašnjem svetu. Te žudnje nazivamo „Prijemnicima“; Telo ima čulnost i emocije kao Prijemnike, Um ima druženje i smisao, Volja ima promenu. Dok se Telo i Um zadovoljavaju time što dobijaju nešto od sveta, Volja želi da oblikuje taj svet po svom nahođenju. Spoljasnje Okove možemo stepenovati od najprostijih do najlukavijih. Postoji bezbroj Okova, pa ćemo navesti po jedan primer sa svaki Prijemnik.

Spoljašnji Okovi (redosledno stepenovani):

Okov Hedonizma: Prijemnik je čulnost Tela. Toliko očigledan Okov da su ga čak i Pagani prepoznali, poseduje neku ozloglasenost u javnosti. Koja je razlika između otimanju flaše alkoholičaru i spaljivanje zastave patrioti ma koje države? Nije li im reakcija ista? Ovo nije opravdanje Hedonizma, samo je njegovo izjednačavanje sa drugim Okovima. Prepoznajemo neku vrstu odvratnosti prema drugim Okovima u „Krajnjem Hedonizmu“ zavisnosti. O tome drugi put.

Okov Institucija: Prijemnik je druženje Uma. Ako Um biva prihvaćen od svog prvobitnog okruženja, on postaje institucionalizovan i gubi svojstvo sebe. Instuticije funkcionišu na osnovu Hijerarhije – ukradu čoveka, unište ga i sagrade Zarobljenika po svojim standardima. Prepoznajemo tri vrste institucija: porodica, država i društvo. Svako od njih ima svoje mehanizme tlačenja. Porodica je nekada imala prednost dok je nesposobni roditelji nisu preuzeli. Nakon toga je Država preuzela hegemoniju pomoću školstva, vojske i birokratije – dok budžet nije pukao 2007. Danas je Društvo predvodnik Institucija, pomoću posla, moralnih panika, medija i drugo.

Okov Organizacija: Prijemnik je smisao Uma. Ako um biva odbačen od svog prvobitnog okruženja, on traži smisao svog postojanja i nailazi na organizacije. Funkcionišu na identičan način kao Institucije, kojima pariraju. Primeri organizacija su: Ideologija, NVO, politički pokreti, sekte, alternativni mediji, doktrina… Ovaj Okov je spretniji od prethodnog zato što je Um ubeđen da „misli svojom glavom“. Prepoznajemo četiri vrste ideologija. Klasizam redukuje Ego na osnovu materijalnog stanja (podgrupe marskizam i kapitalizam); Identarijanizam koji redukuje Ego na osnovu nekog identita zasnovanog na fizikalijama (podrugpe LGBT, rasizam, nacionalizam, feminizam…) Ovaj drugi je smešniji od prethodnog pošto Um poziva Telo da mu kaže koji mu je smisao. Preostale dve ideologije su Anarhizam i Fašizam, drugi put o njima.

Okov Meduze: Prijemnik je emocija Tela. Telo je u Hedonizmu samo tražilo nadražaj, ovde ono traži sreću. Ljubav je metoda Meduze. On i Ona varaju sebe da su prevazišle sve ostale Okove i da se Njihove Volje mogu sjediniti, time postaju „Oni“ – okamenjuju sebe. Meduza je opasan Okov ne zbog patnje već zbog svoje euforije. Euforija Ljubavi okamenjuje Njega, Telo i Um zajedno i to u oba pojedinca. Meduza ne stvara Zarobljenika, ona stvara „Kamen“. Karakteristično za Meduzu je da ona jede sama sebi rep poput zmije. Svaki raskid Ljubavi, ma kako bolan, treba videti kao dar oslobođenja jednog od najopasnijih Okova.

Okovi Promene: Prijemnik je promena Volje. On je ovde svestan sebe i želi da izobliči svoje okruženje po svom nahođenju. Stoga prepoznajemo tri vrste Okova Promene: Volja za Slavom, Volja za Bogatstvom i Volja za Moć.

Volja za moć: Zasniva se na Hegelijanskoj šizofreniji o dijalektici vlasnika i roba. Vlasnik robuje robu isto onoliko koliko rob robuje vlasniku. Ego želi upotrebiti Hijerarhije institucija ili organizacija kako bi oslobodila robove. Tu imamo dva problema. Prvo, svaka Hijerarhija koja poseduje mogućnost promene sveta je zasigurno svesna tog pokušaja. Tako je Hijerarhija smislila načine da pokušaj i spreči. Svakim stepenikom naviše, vi ispunjavate neke kriterijume koji su tako osmišljeni da kontrolišu vašu podsvest. Prvi problem je što Hijerarhija menja vas a ne vi nju, penjanjem vi postajete Hijerarhija, gubeći sebe. Drugi problem je nezahvalnost vođstva – podređeni su podređeni sve dok dobijaju ono što žele od vas. Direktno ispod vas imate „Ključeve Moći“ koji traže povlastice Hijerarhije, kako za sebe tako i za sopstvene Ključeve. Ta procedura teče sve do „Operativaca“ (robova) koje želite osloboditi. Operativci traže da ih lažete, oni su Okovani Institucijom/Organizacijom. Ako se ne pridržavate tradicije Hijerarhije koju vodite, ako ne ispunjavate obećanja, Ključevi će vas ubiti a Operativci zamrzeti. Postaćete samo statistička greška koja je bila tu neko kratko vreme. Drugi problem je što čovek može osloboditi samo sebe – Volja Ega prestaje gde počinje drugi subjekt (bilo da je on isto On, Zarobljenik ili Kamen).

USE i Napomena:

Unije Slobodnih Egoista je Štirnerov koncept koji ću ukrasti i preoblikovati. To je „Asocijacija oslobođenih pojedinaca koji se udružuju protiv Hijerarhija koristeći sva dostupna sredstva radi postizanja jednog konkretnog cilja, koja se nužno raspada nakon ostvarenja istog“. USE poseduje par karakteristika: 1. Princip Asocijacije (ne poznaju strukturu Hijerarhije ali poznaje koordinaciju tokom trajanja USE-a). 2. Nema kontinuiranost (ne postoji neki organ koji spaja ove ljude i drži ih na okupu, ovako se izbegava šizofrenija Vangarde). 3. Ona je amoralna (koristi sva moguća sredstva za dostizanje cilja). 4. Funkcija joj je jednonamenska (USE organski nastaje kada Hijerarhije prekorače svoja interna ludila. Ako cilj nije dovoljno očigledan grupi Ega, cilj ne postoji.) 5. Motivacija je sebična (cilj USE-a i njihovih borbi jeste sprečavanje nečega u svetu što isuviše guši čak i izolovani Ego, zato se udružuju, zato se bore. Članovi USE-a se bore radi sebe, ne radi kralja, nacije, klase i ostalih apstrakcija). Da bi USE bio funkcionalan, svaki slobodan pojedinac mora pratiti trendove Hijerarhija – logistiku, fizičku i mentalnu spremnost svih njenih članova, način njihovog funkcionisanja i ostalo. Ako slobodan pojedinac nije u stanju da parira svakoj Hijerarhiji i da se bori za očuvanje sopstvene slobode, on ne zaslužuje tu slobodu.

*Tekst je vrlo sažet i o svakoj rečenici je potrebno napisati zaseban tekst kako bi se teze obrazložile. Cilj ovog teksta je upoznati čitaoca sa osnovama „Aftosije“. Aftosija je naziv paradigme koja je ovde primenjena i koja je zasnovana na „progresivnom solilokvijumu“. Aftosija je takođe naziv Zbirke tekstova koju ću objaviti nekada, možda. Zbirka će se šire baviti svim navedenim temama kao i nepomenutim (npr. način rekonstrukcije Ega, pitanje bogatstva, pitanje zavisnosti, pitanje etike itd). Koristim istu reč za paradigmu i Zbirku zato što sam mnogo kreativan.

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

POSLEDNJI KOMENTARI

Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?