Svoju si dušu
Do neba uzdigao
A poruke mira uvijek si nam slao.
Od mladosti rane
Ti si tačno znao
Kome ćeš da služiš
I za kog’ bi život dao.
Kao dobri pastir
Cijelo svoje stado
Na prave si pute
Rado ispraćao.
Na Kosovu ravnom
Gdje se Lazar borio
I pod Ostrogom hladnom
Kuda je Čudotvorac hodio
I ti si, Pavle,
Trag ostavio.
Nad Nemanjićkim moštima
Danima si se molio
Jer si Pravoslavlje Sveto
Više od svega volio.
I neprijatelju si
Tople riječi govorio
Jer si znao da nas je
Isti Stvoritelj stvorio.
Sada nas sa neba
Plavim očima gledaš,
Spasu svog roda
I dalje se nadaš,
Dok s osmijehom blagim
Stado s neba obasjavaš.