Sanjala sam pjesmu zvona,
Evo, i sad je čujem,
Pjesmu što se za nebo veže, kuje.
Gledajući freske divne kroz ljubav u srcu,
Pomislih da koračim kroz neku crkvu bijelu,
Onda vidjeh monahinju u crnom odijelu.
Reče mi ona da manastir tu je,
Jedan od onih što pokrivaju Kosovo Polje.
Kosovo i Metohija…
Duboko je urezano u srce svakog Srbina.
Ono je naša stvarnost i istorija daleka,
Za njega se Bogu mole svaki srpski sin i ćerka.
Gospod će uslišiti molitve naše
Za Kosovo, Polje ravno,
Koje volimo i u srcima čuvamo.