Pogledam u tvoje oči i ne vidim strah.
Majko draga, ti si za mene bila spas.
Pogledam u tvoje oči i ja se ne plašim.
Nikoga i ničega, mene tada nije strah.
Kada vidim tvoju borbu i tvoju hrabrost,
shvatam da na ovom svijetu pobjeđuje radost.
Kroz sve trenutke koji bili su isuviše teški,
ti si išla hrabro i nisi dala sebi da griješiš.
Nikada nisi dozvolila da te neko sputa.
Nikada nisi dozvolila da zbog nekog skreneš s’ puta.
Ostala si dosledna sebi i onome što jesi.
Nisi željela da tuđim bolom svoju tugu liječiš.
Koliko samo puta, bacili su te na dno.
Koliko samo puta si tajno plakala zbog tog’.
Ali, kada novi dan bi svanuo, ti si nastavljala dalje
i nisi dopustila da ta bol i naredni dan traje.
Majko draga, ne znam kako da ti kažem hvala.
Za sve što učinila si za mene i što činiš i sada.
Ne postoje riječi koje mogu da opišu tu jačinu,
koju posjeduješ, dok pokušavaš da pobjediš plimu.
Nevolja je u tvom životu bilo mnogo.
I niko nikada ne može znati, koliko je to bilo bolno.
Tuga, koju osjećala si zbog svih nepravdi učinjenih protiv tebe,
nikada, ali baš nikada, nisi dozvolila da to utiče na mene.
Jer, borila si se kako si najbolje znala, kao lav.
Nikada nisi odustajala ni od sebe, ni od nas.
Borila si se hrabro, ali i dalje se boriš.
I zato, hvala ti za sve to si uspjela za nas da stvoriš.
Hvala ti za ljubav, za pažnju, za divne sne.
Hvala ti za vjeru, za nadu i za srećne dane sve.
Hvala ti od srca za sve što jesi.
I zahvaljujući tebi, ja tako mnogo znam o sreći.