Monday, August 2, 2021
Politika Srbija Ko će jače da pljesne, ko će dalje da pljune

Ko će jače da pljesne, ko će dalje da pljune

Kada se par sedmica prije veličanstvenog događaja najavi Vučićevo učešće na sjednici parlamenta, narodni poslanici, izgubljeni u prostoru, vremenu i komforu, prosto letargično i beznadežno vježbaju svakoga dana sve više i više, kao u teretani. Vježbaju aplaudiranje, ali pored toga, da se ne bi preforsirali, a opet ugodili predsjedniku, pokoji put i pljunu, na glumca ili glumicu, na medije ili listove koji im se ne sviđaju. Sve to odgovara njihovom idejnom tvorcu koji im za tili čas promijeni dnevni red, napravi ih budalama, a sebe opet superiorinim spasiocem običnog naroda. Koliko je funkcija narodnog poslanika u Srbiji među pokornima degradirana i prosto nebitna govore činjenice svakoga dana. Najviši funkcioneri Ustav ne koriste ni za ličnu nuždu. Toliko je nebitna brošura za koju su ginuli i vojnici i građani ne samo za slobodu moderne Srbije, već i one daleke, dosta civilizovanije od sadašnje, bar kada je riječ o političarima. Dakle, ako ste narodni poslanik u ovom sazivu Narodne skupštine, otišli ste autostradom ulizivanja i poniženja, a parlament sopstvene zemlje učinili samo lijepim mjestom i nedostižnom odrednicom građanina koji želi da ga vidi. Sjednice su postale plemenski sabor srpskog jedinstva, sa pojedinim ljudima, svega njih troje, koji govore drugim jezikom i drugačije misle. Oko prijedloga zakona se ne vode rasprave, amandmana skoro da ni nema, već se uvodi novi insititut – Kumabaja ples. Dobro je poznat tradicionalni čin u zapadnoj Africi, ali evo i kod nas. Umjesto da kontolišu ili traže zamjerke, pa čak i tamo gdje ih nema, poslanici su sluge izvršne vlasti. U prošlom sazivu su bili mašinerija donošenja zakona po hitnom postupku, a u ovom su malo civilizovaniji, imaju i Kodeks autora Aleksandra Martinovića, najkulturnijeg poslanika, najpravičnijeg narodnog predstavnika. 

Na sjednici koja je posvećena Kosovu i Metohiji, dijalogu i stanju u južnoj srpskoj pokrajini, poslanici su agresivno ispoljavali svoju ljubav prema nomen est omen Vučiću, koji baš poput vuka, grandiozno ulazi drugi put međ’ podanike. Gromoglasni aplauzi, njih samo 23 ovog puta, za razliku od prethodnih hiljadu, zapali su za oko opozicionim medijima, a onim provladinim samo izmamili dodatne epitete o sinhronizovanosti izvršne i zakonodavne vlasti, i ugledu predsjednika među narodnim predstavnicima. Svi su se pribojavali da će dužina govora nadmašiti prethodnu, ali nije, pa su poslanici ushićeno iznenađeni izlazili iz sale, možda u toalet, a možda i ne. E to su pravi otpadnici, odrođenici i nitkovi koji svog vođu ne slušaju dovoljno dugo, dovoljno precizno ili ne zapisuju njegove riječi. Ne mogu se porediti sa Đurićem, ili novim Đurićem, Nikolom Selakovićem. Gospodin ministar spoljnih poslova koji više obilazi manastire po Srbiji i vrela, rijeke i potoke otadžbine od diplomatskog djelovanja na mjestima koji su čvorište važnost opstanka Srbije ima valjda bolje rezultate od kažnjenog Dačića. Zar nije apsurdno to što kad god dođe iz posjete evropskoj državi, ta ista uspostavi tješnje odnose sa kvazidržavom Kosovo. Treba mu zabraniti ulazak, pa čak i ljetovanje u Španiji i Grčkoj. Ali uprkos svemu, Selaković je dobar učenik, lojalni sljedbenik. Sve važne riječi, pogotovo novije koje predsjednik kaže, on zapisuje, katkad potvrdi njegove iskaze glavom, a kad ga ovaj prozove, kao da se u mjestu ukipi, pozeleni, obnevidi. No nije mu prvi put, a ni posljednji. Takva reakcija je dobrodošla. 

I aplaudirali su dugo i jako, dok im dlanovi nisu pocrvenili, slušali pokorno, katkad i zapisivali, izlazili, dobili prijekor, pa se na tviteru pravdali ovako, poslanički onako: Небојша Бакарец на Твитеру: “Председник све види. Што би реко Балашевић”неко то од горе види све”. Поносно кажем да од почетка мандата радим у сали, пишем своје говоре и текстове за “Информер” и “Политику”, јављам се за реч, учествујем у раду одбора. Волим да пишем и волим да говорим. https://t.co/V2Co4H8qNo” / Твитер (twitter.com)

Da Nebojša Bakarec, svesrdni političar, zna Demokratiju iz šestog osnovne znao bi koliko parlament treba da bude uzvišen dom, strah i trepet izvršnoj vlasti bez obzira na kompoziciju unutar njega.  No pošto on to ne zna, iskorištava društvene mreže da kaže građanima kako sjedi, kako pomno uči od boljih, a za njih ništa ne radi. 

Marko Atlagić je pak nova, ali svakako nemarginalna pojava u parlamenatrnom životu Srbije. On koristi citate koje čita iz svoje bilježnice kako bi upotpunio svoj govor, koristi nadimke, seksističke i prosto nedopustive za starijeg čovjeka, a pogotovo nekog ko predstavlja narod.  On je drugi korpus boraca do vrha, zvani „pljuvač“. Pošto predsjednik SNS ima sve rekordno, od trajanja govora do trajanja radnog dana, potrebno je i rekordno pljunuti za njega. Meta pljuvačke gospodina Atlagića su uglavnom renomirani glumci poput Jelisavete Seke Sabljić, Dragana Bjelogrlića ili Svetlane Bojković. Po njegovim riječima, kome se ne sviđa u Srbiji slobodno može da ide, a naglašava potrebu da to učini Bjelogrlić. Malo, vrlo malo ga je Vučić kritikovao, pa to sve potkrijepio novim setom crtica o opoziciji. Ima pravo i pozicija reći, kad već opozicija kontantno blebeće. 

I tako su se pljuvači i pljeskači, podijeljeni u dvije grupe, zaputili ka krajnjem cilju, ka tronu na kojem sjedi, prvi sa oreolom na glavi prepodobni Marko Đurić. Primamljiva je prva nagrada. U početku biješe samo ambasadorsko mjesto u SAD, a evo, kako vrijeme odmiče, takmičari se množe, i nagrada se povećava. Centar droge i kriminala modernog svijeta, napaćena Kolumbija, i srpski ambasador u njemu su vrlo važna zavrzlama, ali i pozicija namijenjena za SNS borce. 

Nije vam ni na kraj pameti bilo da ovi skupštinski intermezzi mogu da odrede karijeru jednog političara. Valjda vam je sad jasnije koliko je žrtvovanje dlanova, pljuvanje i pokornost važna u srpskoj politici dvadesetih godina ovoga vijeka. 

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

Uručena pomoć porodici Đorđević iz sela Sejanica

Porodica koju čine otac Miloš, majka Miljana, ćerka od pet godina, sinovi blizanci od tri godine je pre nekoliko dana postala bogatija...

Александар Петровић – Аца Селтик, ваш и наш рокументарац

Ако музику схватиш као рутину, онда то није рокенрол Обично пред наступ ја мрзим цео свет. Није то зато...

Pitam se

Znaš, pitam se ponekad, kuda ide ovaj svijet. I šta to...

Патријарх Варнава – политика литија

У разговору са људима често можете чути приче како је важно, посебно у време тешкоћа одржати слогу и разумевање међу људима. Ако...

POSLEDNJI KOMENTARI

Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?