Nemojte se prerano radovati feminizmu (kasnije možete), jer su i komunizam i socijalizam u teoriji fantastični, ali u praksi ta čorba i nije tako ukusna kada je ljudi (i pritom ne mislim na žene, vidjećemo koji ljudi) naprave. Radikalni feminizam je predmet osude zato što je Dvorkin proglasila sve muškarce silovateljima, Kejt Milet je pozivala na kraj porodice, a Ketrin Mekinon je proglasila brak, silovanje i prostituciju nerazdvojnim, ali ako ostanete sa mnom do kraja (što vam toplo preporučujem) tektonske ploče ćemo protresti, a i skinućemo vam dioptriju, koliko nosite, plus? Zooming out in 3, 2, 1…
Zamisli život u ritmu muzike za ples…
Ona zna francuski i portugalski, putuje, voli dobar šampanjac, oblači se divno i miriše još bolje, ona piše i priča najsmješnije priče, igra na stolu, voli Hičkoka i filmove, a voli i operu, ona je žena, ništa manje vrijedna od muškarca. I nije nigdje pogriješila. Ni feminizam nije greška, sve dok se ne pojave tirani.
Muzika stop! Čekaj, stani, mali Đogani! „A feminizam taj, to, šta?“
Ne možemo pustiti one koji uživaju za sebe reći da su kritički nastrojeni samo zato što idu niz dlaku javnom diskursu da nam pričaju o feminizmu, isto važi i za antifeministe, moramo biti prvo objektivni. Da bi se dobro sankali po argumentima moramo imati kliska, podlogu. Ima nešto veće od feminizma, a to je populaciona politika.
Svjetska populacija raste i i mada je rast donekle usporen u poslednje dvije decenije, broj stanovnika se drastično uvećao pa je 1994. na konferenciji UN-a o stanovništvu i razvoju u Kairu (Egipat) doneseno rješenje. Razmišljali su kako da suzbiju problem, razmišljali su o sterilizaciji, a opet su htjeli riješiti problem na human način. Šta su uradili? Umjesto sterilizacije, fokus populacione politike usmjerio se na potrebe žene u siromašnom društvu, na edukaciju i podizanje kvaliteta života, a ne na obaveznu sterilizaciju jer ekonomski rast sam otežava natalitet. Dakle, antipopulaciona politika. Matematičar Malthus je imao proračun populacije do 2100. godine ali nećemo to sad uzeti u obzir, pošto neki smatraju da proračun nije tačan.
Kontrola stanovništva imala je razne faze: eugenički pokret koji je bio za čistu bijelu rasu, hitlerovski pokret (nastavak eugenike). Danas se kao glavni faktori populacione kontrole uzimaju: USAID, Svjetska banka, UNDP…
U Poljskoj je, kao što znamo, ilegalan abortus. Poljska trenutno ima pronatalitetnu populacionu politiku koju sprovodi koristeći se najmoćnijim oružjem katoličke zemlje i zemlje vijernika – a to je crkva.
Odnos Poljske prema ženi i odnos Amerike prema ženi je zasnovan na istom principu (u smislu populacione politike), žena se tretira kao dugme za rađanje, samo što je u jednoj zemlji pronatalitetna politika, a u drugoj antinatalitetna (čitaj liberalna), pa otud dva konstitutivna pola i milion rodova. Ameriko, sve fercera, radi!
To se zove polna uloga kao internalizacija ropstva u aktuelnom istorijskom trenutku i nije cvijeće i proljeće. Svakako da je za miša dovoljno parče sira do mišolovke, a za roba malo prava i slobode.
Pa je tako feminizam, paradoksalno, postao samo novi način objektifikacije žena, samo ovaj put vice versa (u smislu populacione politike).
Nema ničeg u tom što me nećeš…
Muka vam je, zaista, dok čitate sociološke spise o feminizmu, muka vam je od riječi „djecoubistvo“, od sintagme „preveniranje trudnoće (života)“ i od toga što „Promocija ideje o ekonomskoj samostalnosti žena nije u funkciji njihove stvarne ekonomske ili kakve druge samostalnosti, već u funkciji latentnog (skrivenog) razaranja braka. Promocija ideje o učešću žena u svim nivoima vlasti nije u funkciji povećanja političkog značaja žena nego u funkciji promocije lažnog karijerizma koji implicirajući individualizam kao obavezujuću socijalnu normu već unapred računa sa odsustvom adekvatne roditeljske brige prema potomstvu te stoga predstavlja promociju anti-vaspitanja. Budući da samoerotizovani roditelji odsustvuju zbog učešća u svim nivoima odlučivanja (zbog participacije u svim nivoima vlasti), djecu koja su imala sreće da budu rođena sada nema ko da vaspitava. Osim naravno masovnih medija koji preuzimaju ulogu osnovnog agensa socijalizacije i internalizacije, a koju opet zbog svoje tehničke prirode mogu samo negativno da vrše.“
To vam je makro nivo ili širi kadar.
Veliki sociolozi se hvale ovim otkrićem, misleći da su „porazili ženu“, no oni su ustvari doprinijeli tome da se još više shvate propusti feminizma, kako bi postao još bolji, oni su nešto kao „pozitivna opozicija“. Šah mat puževi… ti jedan pužu!
Kao i u svakom tekstu ubaciću lični komentar na situaciju. Juče sam debatirala sa jednim mladim gospodinom koji ne zna osnove Bontona, ali mi je ipak poljubio ruku jer nije ništa drugo ni mogao zbog mog položaja ruke kao neverbalne insinuacije. Već par dana pravim šale na račun Bontona, edukujem prijatelje kako to treba, pa eto juče su prisustvovali i (cir)kursu uživo. Mladi gospodin je pričao koješta i nije se znao izraziti, pravio je etimološke greške govorivši „nužno“ kad misli „neizbježno“, ispričao nam je svoje iskustvo držanja moralnog govora djevojci s Tindera koju je odvezao na Manjaču (??), a sa kojom se prvobitno našao kako bi je nadmudrio i produhovio. Nakon svega što je ispričao, nastavila sam svoj dan, ali sam se sve vrijeme pitala: kako je uopšte moguće da su ovakvi muškarci uspjeli da uspostave patrijarhat? I ćorava koka ubode zrno?
