Friday, March 29, 2024
KulturaModerni enterijeri - I ja imam što imaju svi

Moderni enterijeri – I ja imam što imaju svi

Prošlo je već godinu dana otkako sam završila studije arhitekture Univerziteta u Beogradu, na Arhitektonskom fakultetu. Nakon toga sam se, igrom slučaja, zaposlila u birou koji se pretežno bavi projektovanjem enterijera i arhitektonskom vizualizacijom.Dosadašnja praksa, koja je kratka, ali po mom mišljenju dovoljno duga da iz nje mogu da izvučem neku problematiku tržišta savremene arhitekture i model ponašanja investitora.

Ono što sam primetila jeste problem render metodologije koji je višeslojan. Danas se projektovanje enterijera, od strane arhitekte ili dizajnera, svodi na render- jer to je medij koji investitor ’razume’. Render je 3D model čiji je proizvod nalik fotografiji. Teži se tome da teksture, strukture, boje, senke budu što realističnije i da krajnji proizvod bude što realniji. Imajući u vidu da je to proizvod koji nastaje iz 3D programa, potreban je određen nivo veština kako bi taj prikaz bio kvalitetan.

Screenshot savremenog rendera
Izvor: Instagram profil, zenqarchitecture
https://www.instagram.com/p/ChZaxuFo35O/ (pristup 28.08.2022).

Zbog trenutne (nadam se da je trenutna) popularnosti, renderom se ne bave samo arhitekte i dizajneri koji su stručni za projektovanje enterijera, već i neki nestručni ljudi kojima je to hobi (i isključivo uče samo softverski deo). Tu se javlja problem (zato kažem nadam se da je trenutno). Sve se može izmodelovati, samo treba znati softver. U 3D modelu stoji sve, može se lagati –mogu se skriti nedostaci i greške, a u realnosti baš i ne – zato treba znati projektovanje i tehnologiju izvođenja. Svako od kreatora rendera crta ono što je njemu lepo. E sad, pitanje ukusa je jedno i vrlo diskutabilno, a pitanje tačnosti je nešto sasvim drugo ali veoma jasno. Mene su na fakultetu naučili da je lepo ono što je tačno, i još nešto – o ukusu se uči.

U toj masi rendera, tačnih ili ne, pretežno na Pinterestu, zainteresovani investitor traži inspiraciju za svoju kuću i dolazi sa zahtevom kod arhitekte/dizajnera da mu u domu isprojektuje slična rešenja, a da pritom ne prepoznaje greške i nelogičnosti na renderu i ne vidi razliku između njegovog prostora i prostoru na imidžu.

Investitori pretežno žele ono što se danas naziva modernim enterijerom i Instagram/render estetikom. Moram podvući to da – formulacija moderni enterijer nije tačna. Postoji enterijer moderne ili enterijer u modi/trendu i to su sasvim različiti pojmovi. Oni žele ovo drugo – enterijer u modi; to je isto što i Instagram/render estetika. Svi znamo da na Pinterest može da pristupi bilo ko, sadržaj, takođe, može da postavlja bilo ko. Tu je upravo osnovni problem. Investitori lako dolaze do različitih rešenja na pomenutoj društvenoj mreži. Neka od tih rešenja su tačna ili ne, odnosno, izvodljiva su u realnosti ili ne. Oni hrle za trendom, a ne vide greške u takvim rešenjima. Drugo, ne vide svoj prostor (koji je predmetni zadatak arhitekte/dizajnera) u kom takva rešenja ne mogu da budu funkcionalna. Enterijer, tj. kuća, mora biti funkcionalna.

Tipičan enterijer koji je sad u modi, svodi se na oblaganje zidova pločastim materijalima, konzolne fioke kao radni sto ili su pak oslonjene na komode jednim delom svoje dužine, ugradni plakari i to mnogo plakara – jer svima treba mesto više za odlaganje, spušteni plafoni i led rasveta, itd. Takvi enterijeri su fiksni i elementi zavise kompoziciono jedni od drugih, što je loše. Da budem iskrena, ja ne verujem u dizajn enterijera. Mišljenja sam da enterijer treba da proizilazi iz arhitekture, njene prostornosti i ambijentalnosti a ne iz puke materijalizacije same sobe. Kao prvo, savremeno stanovanje, pored toga što mora biti funkcionalno i komforno, mora biti i fleksibilno. Što znači da prostor ima mogućnost da se menja. Ako korisnik ima potrebu da promeni svakodnevnu rutinu/korišćenje tog prostora, arhitekta treba da mu to obezbedi. Jedan od jako dobrih savremenih primera višeporodičnog stanovanja, jeste projekat koji je dobio prvu nagradu na konkursu za kompleks stanovanja Slavija-Manjež, projektanstkog biroa AKVS. On pokazuje prostorno-programsku fleksibinost dnevne sobe, odnosno terase. Otvaranje i zatvaranje zida zavese koja čini lođu, pruža lakoću transformacije životnog prostora u niz različitih scenarija svakodnevnog života. „Za male, u ovom slučaju dvosobne stanove, transformacija stambenih prostora je važna jer stvara utisak većih prostora, gde isti stan ponekad može imati veći dnevni ili spavaći deo, ili može imati svoju baštu ili čak privremeno odvojene sobe. U velikim luksuznim stanovima, lođa nudi stanarima slobodu da menjaju svoje velike životne prostore u različite moguće scenarije i atmosfere – daje jednom velikom prostoru moć organizovane transformabilnosti i uvodi jednostavnu dinamiku podele životnog prostora u svakodnevni život korisnika.“[1]

Screenshot projekta višeporodičnog stanovanja, Slavija-Manjež
Izvor: AKVS, RESIDENTIAL-COMMERCIAL COMPLEX SLAVIJA-MANJEŽ. Belgrade. Serbia 2021, http://www.ak-vs.com/architecture/arch_34_slavija%20manjez.html (pristup 28.08.2022).

Nameštaj koji je rađen po meri – recimo konzolna fioka kao pisaći sto, pored toga što nije funkcionalna, iz više razloga, ne može da se pomeri sa tog mesta (ili mora zajedno sa komodom, a to je još i lako; ako je deo plakara, ona mora ostati tu). Njena funkcija je narušena dimenzionalnim ograničenjima. Konzolna fioka koja se kači (iza) na zid je maksimalne dubine 50 cm. Ona može biti dublja, ali zbog sopstvene težine, ne može se kačiti samo konzolno na tiple, već mora imati neke dodatne metalne nosače ili se oslanjati na nešto, na primer da ima noge, ali to nije konzolni sto. (Minimalna dubina fioke je pak 28 cm zato što ne postoji kraći klizač za fioku, ako vam pak nekad zatreba.) Drugo ograničenje je minimalna visina fioke, a to je 7 cm jer –  šta može da se stavi u fioku koja je niža od 7 cm… Sto je zato nizak – udarate kolenima u njega ili pak visok – trnu vam ruke jer su pod pogrešnim lukom, postavljene su više nego što je prirodno, i plitak što znači da je izuzetno nefunkcionalno i nekomforno rešenje pogotovo ako na njemu treba da radite za ekranom (preporučena udaljenost ekrana od 15“ je 60cm).

Screenshot savremenog rendera na Pinterestu
Izvor: https://www.pinterest.com/pin/7951736834292579/, (pristup 28.08.2022).

Onda, ako se rade zidne obloge, one se projektuju u odnosu na druge delove enterijera i obično su deo celokupne kompozicije (krevet uz zidnu oblogu i spušteni plafon sa LED rasvetom, i ako se krevet pomeri/promeni, kompozicija obloge i spuštenog plafona može biti narušena). Obloge su otpornije, pretežno dugotrajne, ali s druge strane, ne mogu se tako lako menjati. Takav enterijer retko kad je fleksibilan. Sve je kompoziciono u vezi i fiksno za to isprojektovano mesto. Svedoci smo toga da se sve brzo menja. Mi, pa i trend. Da nam stvari brzo dosade, a nekada se i naše potrebe menjaju (odrastemo). Kuća se onda renovira u celosti na 5-10 godina (obloge na zidu, nameštaj, spušteni kaskadni plafon, rasveta, itd.)?

Gotovo svi investitori dolaze sa idejom o prostoru sa elementima render estetike. Neki prelaze i na sledeći nivo. To je zahtev da se enterijer isprojektuje do detalja od strane arhitekte/dizajnera. Što znači da se konkretan komadni nameštaj koji je korišćen u renderu kupuje – nema kompromisa, konkretne slike, vaze, jastuci, o bojama da ne pričam. Neki čak angažuju arhitektu/dizajnera da sa „njima“ bira svaki detalj – od keramike do cveta na trpezarijskom stolu. Takvi slučajevi su retki, ali ipak postoje.

Postavlja se pitanje gde je tu individualnost/život čoveka? Gde je mesto za detalje, sitnice iz života, individualne predmete, dečije crteže na zidu dnevne sobe? Prostori sa render estetikom su sterilni, nekreativni i nepromenljivi ili pak prezasićeni, ako se život unese u njih. Moraju se pažljivo projektovati – tako da se ostavi mesto za sitnice koje donosi život. Ali ako te sitnice, odmah po završetku radova neko odabere umesto vas, gde ste tu vi?

Možda je ovo pitanje estetike i karaktera korisnika, ali nisam sigurna. Mišljenja sam da prostor koji nazivamo domom i u kom boravimo najduži period svog života treba da nosi detalj i individualnost korisnika – da bude živ/promenljiv kako bi bio komforan i inspirativan za život.

Grad je odavno postao globalizovan dizajn (Kauter, Kapsularna civilizacija, 2020). Arhitektura takođe. Sve se svodi na istu estetiku -rendera sa Pinteresta. Nije bitno da li se projektuje za Amerikanca, Holanđanina, Srbina ili Arapina. Sve se danas projektuje kao da je u Abu Dabiju. Zašto da dozvolimo da i enterijer postane jednoličan? Svako ima mogućnost da deluje u toj razmeri, samo treba imati stav i sopstvenu ideju o sebi i svojim potrebama. Ukus manje više. Bitan je karakter i individualnost. Izgleda da je lakše težiti ka onome što smo videli kod nekog drugog i pričati kako i ja imam to što imaju svi, bez svesti o tome da to imaju svi, ali bitno je da je moderno.


[1]AKVS, RESIDENTIAL-COMMERCIAL COMPLEX SLAVIJA-MANJEŽ. Belgrade. Serbia 2021, http://www.ak-vs.com/architecture/arch_34_slavija%20manjez.html (pristup 28.08.2022).

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

Najpopularnije

POSLEDNJI KOMENTARI

Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?