Balon napunjen helijumom i ludilom davno je poletio i levitira iznad čovječanstva. Ni hipici ni ekolozi nam više ne mogu pomoći. Niti su ikad mogli, osim što su u svojim redovima regrutovali najveće svjetske zločince poput Hilari i Bila Klintona, ili Joške Fišera i Analene Berbok. Analitičari tzv. sive eminencije američke “svjetske politike”, Foreign Affairs-a, prije tekstova o stanju međunarodne politike ili bolje rečeno međunarodne kotlovnice, upozoravaju svoje čitaoce da se ne sapletu o nužni pesimizam u tekstu, za razliku od arogantno-agresivnih pasa lajača iz Foreign Policy-ja kod kojih idalje Tajvan može da pobijedi Narodnooslobodilačku armiju, ili Ukrajina “onog malog psihopatu”. Sve u svemu, došli smo u fazu iz koje se ne možemo izvući. Gazimo sve dublje u mulj propasti, živo blato ništavila. Ali ovo ne kažem ja. Sada to tvrde eminentni istoričari, politikolozi, Džon Miršajmer, Sergej Karaganov i drugi teškaši.
I Bijela kuća i Kremlj ovo vrijeme smutnje označavaju sudbonosnim i bez istorijskog iskustva. Sve je ovo, po njima presedan, a i Entoni Blinken i Sergej Lavrov znaju da se nismo odmakli dalje od Peloponeskog rata. Tako da je jasno da je Rusija samim početkom ovog rata izgubila. Amerika je Atina bez obzira na već poodmakli stadijum dekadencije koji potpuno razara njeno, ali i Zapadno kolektivno kulturno tkivo.
Centar dekadencija je danas u Kaliforniji i Ukrajini. U Ukrajini je ona došla na tenkovima i oficirkom Ruslanom 2014. godine, a u Kaliforniji je ona došla kroz Holivud. Ali imajte u vidu da su to dvije poprilično različite dekadencije. Ukrajina je, poput nas, puka periferija. Zato i dobijamo samo one otpatke ionako buđavog kapitalizma. Ukrajina je dobila pravi rat, dok mi pak vodimo samo tuđi kulturni rat. Za sad!
Sunday Times je jednom pisao o izvjesnim orgijama na brdu iznad Kijeva. “Dvorska luda kapitalizma” Slavoj Žižek pak tvrdi da je to oslobađajuće, da to ne simbolizuje izopačenost i očaj nego moć ljubavi nad “onim malim psihopatom” i njegovim prijetnjama nuklearnim ratom.
Sparta jeste konzervativna oligarhija i kao takva će pobijediti, bar u onoj klasičnoj varijanti. Za ovu Spartu ćemo još vidjeti, ali ono što je sigurno jeste da je gradić na istoku Ukrajine, Bahmut, postao pravo grotlo, crna rupa smrti koja dnevno u sebe uvuče preko 250 vojničkih života. Ovo je drugi i posljednji dio bitke za Artemovsk (od 2016. Bahmut) započete 2014. godine.
Bitka za Bahmut i njene žrtve
Artemovsk je u XVIII vijeku postao sjedište Slavenoserbije, regije koju su naseljavali Srbi iz Vojvodine i drugih dijelova Austrougarske. U istom vijeku je i izgubio taj epitet, i došao u žižu javnosti 2014. godine kada je u njemu izbio proruski ustanak i počela bitka za izvjesno oslobođenje od obje strane. Danas je bitka za Bahmut za jedne suludo žrtvovanje bez strateške važnosti, a druge simbol i ništa osim njega.
Vladislav Seleznjov, ukrajinski pukovnik, perjanica vojnog krila Evromajdana i glavni i odgovorni za Lugansku oblast koja je gotovo u potpunosti izgubljena, smatra da je ovo jedna od najtežih bitaka do sada. Gusto naseljena i urbana područja su komplikovana za ratovanje, koliko za osvajanje toliko i za odbranu. Međutim i on je taj koji dijeli stav pragmatičnih Amerikanaca – pad grada neće ostaviti značajne posljedice na istočno krilo fronta.
Što se tiče ruskih snaga u Bahmutu, one su izrazito profesionalne, mješavina Vagnerovaca i padobranaca. Ova bitka treba da posluži kao primjer kako “mali podli psihopat” vodi rat. Prema vođi Vagnerovaca, Jevgeniju Prigožinu ruska vojska nije svemoćna. Pozivajući se na realizam, Prigožin smatra da Rusija ratuje protiv Zapada na šahovskoj tabli koja se zove Ukrajina. Ona je muljevita, ravničarska i velika. Rusima, prema Prigožinu, treba najmanje godinu do dvije da osvoje i zadrže Donbas. To je teško, pa se svi nadaju nekom miru, međutim, on je daleko, a možda i ne postoji u onom obliku u kojem smo ga mi do sada zamišljali i svjedočili. Jevgenij dodaje da je krajnji cilj uništenje neprijateljske vojske, a ne osvajanje teritorije. Sve u svemu, nije jedini koji smatra da Rusija trenutno nema na raspolaganju snage za veliku ofanzivu koju svi zdušno najavljuju, a pogotovo ovi naši, ratni patuljci, instagramaši-mimaši koji zadovoljavaju svoje eksterne potrebe produbljenjem rata u Ukrajini.
U okviru ove bitke koja je intenzivirana posljednjih mjesec dana, intenzivirana je i kampanja Vladimira Zelenskog, koji nastoji da u turneji po Evropi svojim govorima, snenim očima i ratobornim stavom, stavi do znanja da je Ukrajina danas sva zapadna filozofija, svo prosvetiteljstvo i sva sloboda. Pokušao je da oduševi talijansku publiku na festivalu kancone u Sanremu, međutim, knjiga je spala na dva slova koje je pročitao voditelj nakon takmičenja – dok su oni pametni pozaspali, negdje oko dva ujutro. Sanremo je spojio sve što ne bi smio, golotinju i sveca Druge republike, Serđa Matarelu, nasilje i odbranu Ustava.
Preko Jadranskog mora, i oprezna Hrvatska je birala svog predstavnika za propagandni maraton evropske vizije, i izabrala riječku grupu Let 3 sa pjesmom koja izaziva u nama cijelu lepezu osjećanja, od gađenja do slaganja. Jedni ih krive za ustaštvo i podršku Zelenskom, a drugi za četništvo i simpatije prema “malom krokodilskom psihopatu”. Bilo kako bilo upravu su, ako nastavimo ovako, bar jednom ćemo reći “mama idem u rat”.
Iz Bahmuta Vagnerovci javljaju – više nema plaćenika, sami smo sa Ukrajincima.
Trenutno se vode beskompromisne borbe za svaku ulicu i svaku kuću. Podsjeća na najgore dane bosanskog rata. Ukrajinci se nigdje ne povlače, a pogotovo ne u grotlima poput Časovog Jara. Nakon pada Krasne Gore, sela na sjeveru grada, ovaj kontigent ukrajinske vojske je ostao bez veze sa Slavjanskom. Rusija napada skladišta municije, komandna mjesta u Slavjansku, Kramatorsku i dijelove Pokrovskog okruga. Borbe zapadno od Donjecka su sve gore.
Američko naoružanje je u uslovima ukrajinske stepe nemoćno i beskorisno. Pritom, vojnici nisu dovoljno obučeni za rukovanje takvim oružjem. Iako su američki Abrams tenkovi najbolji na svijetu, oni su prilagođeni suvim nebrdovitim predjelima, a ne blatu, snijegu i čestim uzbrdicama na istoku Ukrajine, konkretno u području Bahmuta.
Ova šerada od turneje Zeleskog po Evropi i samita EU u Briselu završila je činjenicom da obuka ukrajinskih pilota za britanske i uopšte NATO avione traje oko tri godine. Zelenski hoće sad i odmah, jer tako hoće Amerika koja uporno šalje slabo upotrebljivo oružje, sa jasnom distancom kada je u pitanju napad na Ruse njihovim oružjem.
Ukrajinska stepa projicira temperaturu od -20 stepeni Celzijusa, vojnici se (rijetko) odmaraju u podrumima polusrušenih objekata ili u rovovima. Kada pada kiša, rovovi su napunjeni vodom, borci su mokri, prehlađeni, a pojavila se i tuberkuloza. Prsti ruku i nogu su im davno promrzli, nema ima spasa. Ovo je samo djelić onoga što sa linije javlja Natalija Hamaza, ukrajinska novinarka.
Za Zelenskog je ovo odlučujuća bitka. Sa vojne tačke gledišta, pragmatici smatraju da ova bitka ima veći psihološki od strateškog značaja. Nakon pada Bahmuta, Rusi će dobiti poseban vjetar u leđa i nastaviti da napreduju ka gradu Časov Jaru. Valerij Zalužni, načelnik Generalštaba vojske Ukrajine, smatra da treba odustati od “neperspektivne” borbe oko Bahmuta, pogotovo nakon prvog susreta sa Markom Milijem, kolegom iz SAD.
Veća ofanziva od onih koje smo viđali u proteklom periodu se ne očekuje. Rovovska bitka iscrpljivanja u bivšem Artemovsku je samo jedna tačka u nizu koja treba sa omogući ruskim trupama da se usidre na Donjeck, veliku rijeku koja dijeli Ukrajinu.
Tajvanska kanasta
Političko-retorički obruč oko Tajvana se steže uporedo sa Bahmutom. Balon kojeg je jasno Kina poslala na Ameriku je srušen i i dalje obavijen velom tajni. Kongresmeni iz Aljaske se bune zbog toga što ih vojska ne obezbjeđuje onako kako bi trebalo jer su prva linija odbrane od Rusije i Kine. Istini za volju, američka vojska nije mogla da pronađe najbolji način za obaranje balona koji je u atmosferi, zbog straha od gađanja kopna, pa je to tek učinila na obali Južne Karoline.
Kina je odavno shvatila da protiv neprijatelja treba da koristi metode tog istog neprijatelja. Od meke moći do balona, Kina je postala najozbiljnija prijetnja SAD i Zapadu u cjelini. Rusija je samo mehanizam za uzurpaciju unipolarnog sistema i odbranu svoje egzistencije. Velika većina zemalja za svog najveći ekonomskog partnera bira upravo Kinu. Bajden je u svom obraćanju naciji u Kongresu istakao da ih Kina tjera sa vrha svijeta i da se tome trebaju oduprijeti, dok nova republikanska kandidatkinja za predsjednicu SAD, Niki Hejli, prijeti da će Kinu pretvoriti u pepeo.
Kanasta oružja koju NATO šalje Tajvanu ljuti carskog zmaja koji i dalje miruje, ali to nikako ne znači da spava. Japan i Južna Koreja su ti koji će prvi priteći upomoć Tajvanu u slučaju invazije, a odnedavno su im se pridružili i Filipini, na čelu sa predsjednikom kojeg je Amerika dovela na vlast. Ukrajinizacija Tajvana poprima obrise realizma i sve je bliža stvarnosti. A ta stvarnost je Treći svjetski rat i to bez ikakve sumnje.
Blue waters navy podrazumijeva stanje u kojem jedna država kontroliše otvorena mora. Kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo zdušno pjevalo “Rule Britannia, Britanije nia rule the waves”, danas to čine Amerikanci. Njihovi najveći nosači aviona, poput onog u Južnom kineskom moru, USS Nimitz, manifestuju tu američku silu koja je izgubila svaki politički etos. To jasno zadire u prostor Green waters navy, odnosno prostor vojne nadmoći Kine u regionalnim vodama sa jasnom tendecijom da u potpunosti istisne Ameriku iz te regije. To će biti teško bez rata koji može da pretvori cijelu planetu i čovječanstvo u oblak dima.
Konačno, CNN predviđa da će invazija početi 2026. godine, a završiti se naravno, porazom drugog “malog psihopate”. Trijumfovaće Japanci, Amerikanci i najzad ono što ostane Kineza na Tajvanu, a što je najznačajnije, vlada u Pekingu će se promijeniti, a država rasparčati, kao uostalom i Rusija.
Gari Kasparov smatra da je lako poraziti “psihopate” jer oni nisu kao zapadne mesije i anđeli koji igraju šah, a šah je a priori transparentan. Putin i Si igraju poker i vole kazino. A tamo su pobjednici samo privremeni.
