NaslovnaAktuelnoProtektorat nad severom Kosova* - mogućnosti i rizici

Protektorat nad severom Kosova* – mogućnosti i rizici

-

Nedavna izjava američkog ambasadora na Kosovu*, Džefrija Hovenijera, o tome da bi stranci mogli da uspostave de fakto, a možda čak i de jure protektorat nad severom Kosova*, u najmanju ruku izaziva niz nedoumica i otvara bezbroj pitanja u javnosti. Mada je ova ideja samo najuopštenije predstavljena, pomnim istraživanjem političke prakse i podrobnijom analizom istorijskih događaja iz nedavne prošlosti, sa pravom možemo reći kako koncept “protektorata” i pojačanog međunarodnog prisustva najčešće nije bio onaj model koji je uvažavao srpske nacionalne interese.


Na severnom Kosovu*, sukob između Srba i aktuelnog režima u Prištini došao je do tačke usijanja. Dugo vremena su kosovski* Srbi, koji na severu čine 95 odsto stanovništva, odolevali pretenzijama institucija privremene samouprave da konsoliduje svoju vlast i na ovom prostoru. Počev od 2017. godine, upadi specijalne policije Kosova* postaju sve češći a pripadnici ove naoružane (mada ne i oružane) sile počinju sve više da koriste nasilje kako bi ubrzali rad na „nacionalnoj“ stvari. Na severu je od tada bilo sve više uniformisanih lica, a u zatvorima sve više političkih zatvorenika. Zato danas, pogotovo ako uzmemo u obzir poslednje događaje, svaka priča o povratku stvari na pređašnje stanje više liči na utopiju nego na realan i ostvariv cilj.

KOSOVO* KAO „PROTEKTORAT“ UN

Teorija međunarodnog (javnog) prava ne daje jedinstvenu definiciju samog pojma „protektorat“ mada se iz šarenolike prakse međunarodnih organizacija može postići opšta saglasnost da se izraz vezuje za odnos zavisnosti između dve države gde jedna po pravilu, jača i ekonomski nadmoćnija država, štiti interese one slabije na ugovornoj osnovi. U suštini termin „protektorat“ se neformalno i netačno koristi i kao genusni (skupni) naziv koji osim pomenutog odnosa obuhvata i slične institute poput vazaliteta, kolonije, teritorije pod mandatom Lige naroda teritorije pod međunarodnim starateljstvom i međunarodne teritorijalne uprave. Dok prva tri oblika predstavljaju relikte nekih prošlih vremena, Povelja UN posvećuje dosta pažnje uređivanju materije ostalih navedenih kategorija.


Potpisivanjem Kumanovskog sporazuma i usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (1999) okončan je oružani sukob na području Kosova* i Metohije a južna pokrajina Republike Srbije stavljena je pod svojevrsni međunarodni protektorat ili preciznije postoji međunarodna teritorijalna uprava. Ustanovljava se dakle, misija UNMIK koja preuzima odgovornost da uspostavi organe buduće samouprave na ovom području.


Na čelu misije bio je Specijalni predstavnik Generalne skupšitine SB UN za Kosovo* (Šef UNMIK-a) koji je imao vrhovnu vlast u pokrajini. U skladu sa tim, on je doneo čitav niz uredbi i administrativnih uputstava kojima je grubo dezavuisao atribute državnosti Srbije na KiM (valuta, prelazi, upravljanje imovinom) a 2001. godine, nametnuo je i najviši pravni akt – Ustavni okvir za privremenu samoupravu na Kosovu*. Ovim aktom nije uvažen nijedan državni ni nacionalni interes Srbije pa ni posebnost onih regiona gde su Srbi činili kompaktno stanovništvo. Odredbama ovog dokumenta u pravni život pokrajine su uvedene sledeće institucije privremene samouprave: predsednik, vlada Kosova*, skupština Kosova*, pravosuđe, kosovska* policija i kosovski* zaštitni korpus.


Dosta nejasnoća u javnosti izazvala je odluka Evropske unije da nakon proglašenja nezavisnosti Kosova* (2008) dotadašnju misiju UNMIK zameni Evropska misija za vladavinu prava (EULEX). I tada su pojedini strani mediji poput uglednog lista „The Economist“ pogrešno govorili o Kosovu* kao budućem evropskom protektoratu. Svoje protivljenje novoj misiji Beograd je argumentovao odsustvom nove rezolucije Saveta bezbednosti UN koja bi eventualno zamenila Rezoluciju 1244. Nekakav kompromis je ipak napravljen kroz sporazum sa Srbijom i produženje postojanja UNMIK-a uz postepeni prenos ovlašćenja na EULEX. U konačnici, ova evropska organizacija osim nekih rezervisanih ovlašćenja u pogledu krivičnog prava i pravosuđa, nije ostvarila svoj početni cilj a o protektoratu nema ni govora.

NOVO STANJE NA TERENU

Ključna ovlašćenja koja je Srbija imala u oblasti pravosuđa i policije uključujući i civilnu zaštitu, kao što je poznato, preneta su Briselskim sporazumom na institucije Kosova* (2013).


Danas su nadležnosti Republike Srbije svedene tek na zdravstvo, obrazovanje i postojanje privremenih organa koji su u međuvremenu preuzeli ulogu lokalnih samouprava. U praksi, službe pri srpskom sistemu nastavile su i posle rata da funkcionišu, a većina njih na samom terenu su i jedine suštinski operativne, poput komunalnih službi, vodovoda, pogrebnih službi, matičara…


Ako fokus naše analize nakratko usmerimo na teritorijalni razmeštaj i prisustvo specijalnih policijskih snaga na prostoru četiri severne opštine, dolazimo do skice koja možda najbolje oslikava težinu i razmere teške političke situacije u kojoj se Srbija trenutno nalazi.


U tako formiranoj ravni možemo dakle, uočiti tri faze koje postoje u zauzimanju i kontroli severnog Kosova* od strane vlasti paradržave Kosovo*:

  • Prva faza vezuje se za Odluku minstra unutrašnjih poslova Kosova* Dželjalja Svečlje od 12. oktobra 2021. godine, da sela sa albanskom većinom na severu, pređu u nadležnost Policijske stanice Južna Mitrovica.
  • Druga faza ogleda se u velikoj akciji pripadnika specijalnih i redovnih snaga kosovske* policije koji su tokom decembra prošle godine u potpunosti preuzeli nadležnosti u multietničkim mestima u opštini Severna Mitrovica (Bošnjačka mahala, Mikro-naselje, naselje „Tri Solitera“, Suvi Do i naselje Brđani). Specijalne snage policije raspoređene su od tada i na improvizovanim punktovima širom četiri severne opštine.
  • Treća faza uveliko traje i ima za cilj potpunu političku dominaciju albanskog faktora i zaokruživanje započetog procesa konsolidacije „državnosti“ jednostrano proglašene republike na teritoriji UNMIK protektorata Kosovo*.
    Osim pokušaja da se kroz nelegitimne izbore instalira albanska ili proalbanska vlast, poslednji potezi vlasti u Prištini jasno govore u prilog tome da je krajnji cilj likvidirati preostale elemente državnosti Republike Srbije na Kosovu*. Tako se u stvarnosti ne radi o „okupaciji“ zgrada opština na severu već pre svega onih prostorija u tim zgradama u kojima su smešteni privremeni organi opština Leposavić, Zvečan i Zubin Potok.

Navedene faze samo su uslovnog karaktera i valja napomenuti da poslednjih petnaest godina postoji i traje neprekidan proces instaliranja kosovskih* institucija na sever. Tako bivši direktor tzv. kosovske* policije Rašit Ćaljaj tvrdi da ova institucija patrolira jezerom Gazivode još od 2008. godine.


Ostavke srpskih pripadnika policije stvorile su svojevrsni institucionalni vakuum ali i otvorile vrata popuni njihovih upražnjenih mesta albanskim policajcima.
Ipak, posebnu pažnju javnosti privukli su i određeni podaci kosovskih* institucija koji sugerišu da Srbija obnavlja kancelarije pri svom Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) na severu Kosova*.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NIJE PARTNER SRPSKIM INTERESIMA

Određena rezerva i dodatni oprez koji postoji među srpskim političkim i naučnim krugovima prema pitanju uspostave protektorata ili pojačanog međunarodnog prisustva determinisan je pre svega negativnim iskustvom iz nedavne prošlosti. Pravila međunarodnog javnog prava često su izigrana, krivo interpretirana, ekstenzivno tumačena i videćemo, najčešće vođena nekim drugim interesima i motivima koji nemaju mnogo zajedničkih karakteristika sa čitavim miljeom pravnih pravila koja uređuju tako jednu složenu problematiku.


Tipičan primer ovakve konstatacije jeste aktuelna ustavno-politička zavrzlama u Bosni i Hercegovini. Naime, suprotno Povelji UN, forum zapadnih država pod nazivom Savet za implementaciju mira ovlastio je instituciju Visokog predstavnika u BiH da može svojim diktatorskim ovlašćenjima duboko zadirati u unutrašnja pitanja BiH, nametati zakone i čak, smenjivati lokalne zvaničnike. Ovakav kolonizatorski pristup bio bi diskutabilan i u teritorijama pod međunarodnim starateljstvom a kamoli u jednoj nezavisnoj državi koja je dakle, i članica UN.


Na nekom višem nivou apstrakcije, u slučajevima Kosova*, BiH i Brčko distrikta gde je dakle, Međunarodna zajednica imala ključnu ulogu u izgradnji političkog i institucionalnog poretka, mogu se izvesti sledeće zajedničke karakteristike:

  • Prisustvo multinacionalnih snaga – na Kosovu* su tako prisutne snage KFOR-a dok je u Brčkom nakon dislokacije VRS, i u Bosni i Hercegovini, danas za bezbednost zadužena vojna misija EUFOR.
  • Trasira se put ka separatizmu – Akti međunarodnih institucija (Supervizor, Visoki predstavnik za BiH, Šef UNMIK-a) imaju veću „pravnu“ snagu u odnosu na akte pomenutih teritorija. Međunarodni faktor delegira sve više odgovornosti na spornu oblast jačajući lokalne institucije kako bi se na toj liniji, stvorili uslovi za kasniju promenu političkog statusa.
  • Ni Albanci ni Bošnjaci ne pristaju ni na jedan aranžman u kojem bi bili integrisani u sistem srpske države odnosno entiteta i nemaju interes da ulaze u pregovore takvog tipa.
  • I koncept suštinske autonomije za KiM koji se spominje u Ustavu Srbije ali i termin specifične jedinice lokalne samouprave kako se Brčko definiše u Ustavu BiH tek treba da budu protumačeni i razrađeni u domaćoj teoriji i praksi i za sada nude širok prostor za njihovo shvatanje pa i zloupotrebu;
  • Restriktivno uvažavanje volje većine – sistem u BiH je tako uređen da interesi Bošnjaka bivaju zaštićeni kroz odnos snaga u Ustavnom sudu BiH, neophodnu saglasnost za važne odluke kroz Vijeće naroda RS ili afirmativne glasove u Brčko distriktu dok se istovremeno na nivou entiteta Republika Srpska ne priznaje i ne potvrđuje nacionalna i konstitutivna struktura entiteta – Republike Srpske kao jednonacionalnog entiteta srpskog naroda. Politička volja srpske zajednice na Kosovu* iako formalno zaštićena kroz odredbe tzv. Ustava Kosova* često biva grubo ignorisana.

ZAKLJUČAK

Od suštinske važnosti je da Međunarodna zajednica konačno preuzme punu odgovornost u očuvanju bezbednosti svih građana na severu Kosova*. Samo ozbiljnim pristupom u definisanju konkrentih mera i garancija koje bi Srbima obezbedile sigurno okruženje, civilna misija može ostvariti one zadatke koje su joj poverene Rezolucijom 1244. Istovremeno, na taj način bi bile demantovane i stare optužbe Beograda prema kojima je svojim nedopustivo tolerantnim stavom prema albanskim ekstremistima Međunarodna zajednica odgovorna za egzodus skoro 234 000 Srba i nealbanaca.


Na ovom mestu treba upozoriti i na to da bilo kakav vid „protektorata“ nad severom Kosova* neće biti korak blže reintegraciji pokrajine u ustavnopravni poredak Srbije već naprotiv, korak bliže ka rušenju Rezolucije 1244. Čak šta više time bi mogli biti i poništeni „rezultati“ Briselskog sporazuma u smislu osnivanja Zajednice srpskih opština koja bi prema planu, obuhvatila i opštine južno od Ibra.


Ako i kad, bude uspostavljen nekakav nivo regionalne samouprave, centralno mesto biće posvećeno ravnopravnosti zajednica pa će se verovatno za svaku odluku tražiti pristanak i saglasnost nevećinskih zajednica ili će se pak, ostavljati širok prostor Ustavnom sudu da neopravdano interveniše.


Literatura

Boldvin, K. (2006) Manjinska prava na Kosovu pod međunarodnom upravom. Međunarodna grupa za manjinska prava

Mijačić, D., Jakovljević, J., Vlašković, V. (2017) Lokalne samouprave na severu Kosova: igrokaz „između dve vatre“.
http://www.lokalnirazvoj.org/sr/publications/details/47

Krakić, J., (2011) Međunarodna teritorijalna uprava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu

Blagojević, M., (2022) Ustavnosudsko kolonizovanje BiH, Frontal
https://www.frontal.rs/milan-blagojevic-ustavnosudsko-kolonizovanje-bih/

OEBS, (2003) Paralelne strukture na Kosovu.

OEBS, (2007) Paralelne strukture na Kosovu

Memorandum Vlade SRJ o sprovođenju Rezolucije 1244 (1999). Preuzeto 30. marta 2021. sa:
https://arhiva.srbija-info.gov.rs/vesti/1999-07/29/14317.html

Memorandum Vlade SRJ o sprovođenju Rezolucije 1244 (5. 11. 1999). Preuzeto 1. aprila 2021, sa: https://arhiva.srbija-info.gov.rs/vesti/1999-11/05/16134.html

Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija (1999). Preuzeto 25. marta 2021, sa:
https://www.srbija.gov.rs/kosovo-metohija/19944

Ustavni okvir za privremenu samoupravu na Kosovu (Službeni glasnik UNMIK, br. 2001/9).

Uredba o uspostavljanju carina i drugih srodnih službi (Službeni glasnik UNMIK, br. 1999/03)

Uredba o dozvoljenoj valuti na Kosovu (Službeni glasnik UNMIK, br. 1999/04),

Nejasnoće o delovanju EULEX-a i UNMIK-a, Radio Slobodna Evropa (12.mart 2008)

Popović, V. (2018) Arbitraža za oblast Brčko: spor ili farsa stoljeća. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.

Antić, Č., Kecmanović, N. (2016). Istorija Republike Srpske. Beograd: Delfi knjižare.

Ustavnopravnopravna i politička priroda Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini
http://www.gfpn-au.com/sites/default/files/GFPN-55/GFPN_godina_5_broj_5_Sinisa_Karan.pdf

Subverzija Dejtonskog sporazuma
https://drive.google.com/file/d/1E8hzY2cuIN0XuVOtA4L52hc14vbPsbkS/view?fbclid=IwAR1CZWnIC2Ofmlh1miHSfKpXIMdQ3SEBTteI0BzzvbDe_KNZBy2Qr-obQ9

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

Трибина – “Ехо сирена”

0
Позивамо вас на нову трибину у организацији Руског дома, портала Опсег и Фонда "Горчаков" под називом "Ехо сирена". Трибина ће се одржати 11. новембра...

KOMENTARI

Dejan M. Pavićević on U Siriji se rađa novi halifat
Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?