„Demokratija umire u tami“ indikativno stoji ispod naziva najtiražnijeg vašingtonskog glasila i poprilično tačno upućuje na ono šta će se desiti ako vladajuće strukture ugase svjetla u novinskim redakcijama, ako se čuje samo jedna strana i ako propaganda zaslijepi slobodnu i racionalnu debatu. Samim tim se gubi generičko svojstvo građana i sužava dijalektički prostor u napredovanju jedne zajednice. Na to, već decenijama, upozoravaju različite nevladine organizacije ili one vladine koje dolaze sa Zapada, upućene periferiji – Balkanu, Istoku ili Globalnom jugu. Danas upravo iz tog, Drugog ili Trećeg svijeta dolaze kritike na račun „osvjetljenosti zapadnih demokratija“: sankcionisanje Rusije, cenzura i konačno gašenje ruskih medija u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama Evropske unije, ali i onima koji pripadaju ideji atlantskog udruživanja. U redu tih država je i Poljska koja se nalazi pred desetim izborima za Sejm, i jedanaestim za Senat, ili kako kažu, istorijskim izborima u toj centralnoevropskoj državi.
Rat za Ukrajinu
Kada je rat u Ukrajini počeo 2022. godine, gotovo sve države svijeta su otpočele proces transformacije svog načina života. One na granici sa Ukrajinom ili Rusijom, ušle su u vanredno stanje, stanje koje prethodi ratu, pa su samim tim počele da gaze sve najznačajnije postulate demokratije, poput slobode okupljanja, slobode govora i izražavanja i najvažnije, slobode štampe. Svi su spremni da počnu raspetljavati klupko smršeno raspadom Sovjetskog Saveza, bar retorički i u javnosti.
Poljska je država koja je najviše podržavala Ukrajinu u ovom sukobu, naročito kada je riječ o zemljama EU. Nerado se Poljaci sjećaju cijepanja Poljske i petodecenijskog sovjetskog „okupiranja“, pa je Specijalna operacija svojevrsni resantiman Poljske na godine „patnje“ kroz samoviktimizaciju. Tada je vlada Mateuša Moravjeckog (Pravo i pravda) agresivno istupila protiv Rusije, ali i protiv Njemačke, tražeći reparacije za Drugi svjetski rat. Poljake u podršci vijerno prate i baltičke države.
Rat za Ukrajinu je u Poljskoj počeo uvođenjem opštih sankcija Rusiji. Istog dana kada je izvršen napad na Ukrajinu, Poljska je dodana na listu „neprijateljskih država“ Rusije, a vlada je pozvala Evropu i svijet da „zaustave Putina“. Dana 24. marta 2022. trebalo je da se održe kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u fudbalu između Rusije i Poljske, što je odgođeno zbog protivljenja Poljskog fudbalskog saveza. Ruski ambasador je zadržan u Varšavi, ali je dovođen u neugodnost naročito kada su ga aktivisti gađali crvenom bojom prilikom polaganja vijenaca na sovjetsko groblje.
U istraživanju od 22. juna navedeno je da samo 2% Poljaka ima pozitivno mišljenje o Rusiji, dok 97% ima negativno mišljenje, što je najnegativnije mišljenje o Rusiji od svih zemalja uključenih u to međunarodno istraživanje. Stav od 2% bio je drastičan pad u odnosu na prethodne ankete, u kojima je u protekle dvije decenije oko 20-40% Poljaka izražavalo pozitivan stav o Rusiji.
U ovom ratu, Rusima je zabranjen ulazak u Poljsku, a Senat je izglasao deklaraciju koja Rusiju ocjenjuje kao „terorističku državu“. Izgradnja barijere sa Kalinjingradskom oblasti počela je kako bi spriječila, prema tvrdnjama vlasti, transport azijskih i afričkih migranata u Poljsku.
Poljska je, zajedno sa baltičkim državama apsolutno zabranila ruske medije kako bi spriječila „rusku propagandu“. A nakon Letonije i Estonije, Poljska odvaja najveći dio budžeta za pomoć Ukrajini, 0,6%.
Međutim, u mnogome su ove sankcije Rusiji oslabile ekonomiju Poljske i uticale na životni standard Poljaka. Oni koji su na prvoj liniji u ovom ratu za Ukrajinu su postali farmeri, građani ruralnih sredina. Raste nazadovoljstvo, a izbori se bliže.
Iako su sankcije Rusiji nesumnjive, Poljska je u julu povećala kupovinu ruskog đubriva za 3,3 puta, na 20,2 miliona dolara, pokazala je analiza statistike RIA Novosti.
Najnovija dešavanja, obilježena i za govornicom Generalne skupštine UN na Ist Riveru, ukazuju na sukob između Kijeva i onih država koje namjeravaju da zaštite svoju ekonomiju zabranom uvoza jeftinih žitarica iz Ukrajine, a naročito Poljske koja je istupila kao predvodnik ove „unutrašnje pobune“, ili prvog, nešto ozbljnijeg rascjepa u NATO taboru. Upravo ovaj sukob uveliko utiče na parlamentarne izbore zakazane za 15. oktobar ove godine.
Izborni proces i politički život
Nakon pada Berlinskog zida i procesa tranzicije u koju je Poljska ušla pod mentorstvom Džefrija Saksa i neoliberalne metode šok-terapije, ona 2004. godine ulazi u EU zajedno sa devet drugih država što čini najveće proširenje EU do sada, nakon pristupa NATO paktu 1999. godine. Time se završio proces evro-atlantskih integracija i Poljska je zvanično odvojena od „čvrste“ pesnice Rusije koja je „stalna prijetnja miru“.
Treća republika koja je sada na snazi je unitarna i parlamentarna. Predsjednik države se bira direktno, a aktuelni predsjednik Andžej Duda (Pravo i pravda) izabran je na poziciju 2015. godine i reizabran 2020. kao nezavisan kandidat. Premijer Mateuš Moravjecki (Pravo i pravda) biran je već dva puta na istu poziciju, a sada se takmiči za svoj treći mandat.
Parlamentarni izbori se održavaju svake četiri godine, i to za Sejm – donji dom parlamenta koji bira vladu, mijenja ustav i donosi zakone, i broji 460 poslanika, i Senat – gornji dom parlamenta sa 100 senatora, koji potvrđuje ili odbija zakone Sejma i budžet države, i naravno, donosi ili mijenja ustav. Senat bira i imenuje čelnike pojedinih institucija poput ombudsmana, komesara za zaštitu ljudskih prava i inspektore. Dakle, ovog oktobra se bira 560 predstavnika građana.
Izbori za Sejm se sprovode po već utvrđenom Dontovom sistemu, sa stranačkim listama u višečlanim izborim jedinicama sa cenzusom od 5% za stranke i grupe građana, i 8% za koalicije. Nacionalne manjine, kao što je njemačka, nemaju neophodan cenzus. Za većinu je potrebno osvojiti 231 mandat, a za mogućnost poništavanja predsjedničkog veta 3/5 većina ili 276 mjesta.
Za Senat je država podijeljena u 100 izbornih jedinica u kojima je pobjednik onaj koji osvoji najviše glasova.
Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość) od 2015. godine nastupa na izborima sa koaliciom malih desničarskih partija pod nazivom Ujedinjena desnica. Neprikosnoveni lider ove partije je Jaroslav Kačinski koji je bio premijer od 2006. do 2007. godine, kada mu je mandat dao njegov brat blizanac, Leh Kačinski, predsjednik Poljske od 2005. do pogibije 2010. godine. Ova partija je izrazito konzervativna, proamerička partija koja se, na liniji konzervativizma, protivi abortusu, eutanaziciji, istopolnim brakovima, a zalaže za poboljšanje položaja porodica, uvođenje smrtne kazne i veća prava žrtvama nasilja. Iako je konzervativna i još prorepublikanska (GOP), ova partija odobrava državni intervencionizam u tržište i uvođenje opšteg zdravstvenog osiguranja kao dio sistema socijalne zaštite. Ova partija je u posljednje vrijeme inicirala niz zakona koji su zasmetali Briselu i EU, pa je Poljska kažnjena zbog nepoštovanja evropskog zakonodavstva i donošenja zakona koji bi iz udžbenika izbacili LGBT zajednicu i otežali integraciju te zajednice u društvo, ali i niz drugih. Trenutnu podršku partiji daje 36% građana, prema posljednjim istraživanjima. Popularnost joj opada i biće veoma teško samostalno formirati vladu ukoliko se ove ankete obistine.
Pravu i pravdi se suprotstavlja niz nešto manjih partija spremnih da se ujedine i iznivelišu svoje ambicije kako bi pobijedile desničarsku vlast Kačinskog. Opoziciju predvodi, ako je suditi po inicijativama i anketama, koalicija Donalda Tuska, bivšeg premijera i predsjednika Savjeta EU, Građanska koalicija (Koalicja Obywatelska).Koalicija je catch-all formata i u sebe je integrisala lijevi i desni-centar, i sve ono što je spremno da se bori protiv vlasti Prava i pravde. Ova koalicija je snažno proevropska i proatlantska i drži do temeljnih principa liberalizma. Prema anketama ima 30% podrške, što je čini drugom, poslije Prava i pravde.
Opozicija je potpisala tzv. Senatski pakt sa ciljem da ne dozvoli poraz u gornjem domu. To znači da izlaze ujedinjeni na izbore za Senat sa zajedničkim kandidatom, i to sljedeće partije: Nova ljevica (Nowa Lewica) (podrška: 10%), Treći put – Poljska 2050 (Trzecia Droga) (podrška: 10%), Narodna stranka Poljske (Polskie Stronnictwo Ludowe) i Da! Za Poljsku (Tak! Dla Polski). Iste partije će se truditi formirati koaliciju na osnovu rezultata i u Sejmu.
Opoziciji takođe pripada i Konfederacija za slobodu i nezavisnost (Konfederacja Wolność i Niepodległość), populistička i evroskeptična desničarska partija, koja ima popularnost od 9%.
Prema ovim analizama i anketama, udružena opozicija bi trebalo da osvoji do 50% podrške građana ukoliko opstane Senatski pakt. Nema izgleda da Konfederacija pristane da sarađuje sa ovom proevropskom i proatlantskom opozicijom koja bi u suštini najviše odgovarala EU i establišmentu u Briselu. Ali bez obzira na to, velike su šanse da Donald Tusk ili neki njegov blizak saradnik zamijene Mateuša Moravjeckog na mjestu premijera Poljske.
Simboličan kraj neoliberalizma
U ovom izbornom ciklusu održaće se i referenudm koji ima za cilj postavljanje određenih granica, od tržišnih, društvenih do pukih geografskih.
Četiri pitanja koja će se postaviti pred građene u svrhu su dodatnog ataka na određene političke skupine koje se npr. zalažu za upravo ono što je negativno postavljeno na glasačkom papiriću. upravo zatose i Donald Tusk bunio protiv ovog referenduma, imajući potajno u vidu i njegov rezultat i obavezanost na ispunjenje u slučaju preuzimanja palice vođstva države.
Da li podržavate prodaju državne imovine stranim subjektima, što dovodi do gubitka kontrole Poljaka nad strateškim sektorima privrede?”
Ovakvo pitanje proizašlo je iz zbivanja u protekle dvije godine kada se ruska privatna imovina mahom konfiskovala, kada je država zalazila u tržište i uništavala sve privatno rusko. Sada se postavilo pitanje, prvi put od dolaska Saksa i njegovih ideja na tle Poljske, koliko neoliberalizam može duboko da zaroni u državu i njen aparat. Građani će odlučiti, i u talasu popularizacije protekcionizma na Zapadu (naročito u Americi) izabrati dosta veću kontrolu države pri prodaji narodne imovine.
Da li podržavate povećanje starosne granice za odlazak u penziju, uključujući vraćanje povećane starosne granice za odlazak u penziju na 67 godina za muškarce i žene?
Ovo bi moglo da izazove talas otpora, kao i u Francuskoj, ali su ekonomisti, pogotovo oni neoliberalni kojima radne snage nikad nije dosta, izračunali da bi ovo moglo da održi poluraspalu privredu u životu, na aparatima.
Da li podržavate uklanjanje barijere na granici između Republike Poljske i Republike Bjelorusije?
Na ovo bi građani trebalo da odgovore sa DA, jer je izgradnja ograde i sve većih kontrolnih punktova bila jedna od osnovnih investicionih poduhvata poljske vlade u protekle dvije godine. Gradnja svojevrsne mažino linije koju prelete ukrajinski projektili i ubiju dva farmera Poljaka, ima za cilj prevashodno odbranu od Bjelorusa i Rusa, ali i migranata.
Da li podržavate prijem hiljada ilegalnih imigranata sa Bliskog istoka i Afrike, u skladu sa mehanizmom prisilnog preseljenja koji je nametnula evropska birokratija?
Jasno im je da istraživanja javnog mnjenja ukazuju na to da građani nisu pristalice nekontrolisanog ulaska migranata, da je stanovništvo kivno na odluke Brisela i da takvu politiku prezire sve veći broj Evropljana. Ovo je direktno usmjereno na Tuska i njegovu briselsku prošlost, birokratski esencijalizam i nemarnost za želje i htjenja naroda.
Političko pozorište i triler od žitarica
Predsjednik Ukrajine, Vladimir Zelenski je u obraćanju pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija glasno opomenuo svoje partnere, prijatelje i dobavljače oružja i snage za borbu proti Rusije, pa je rekao „alarmantno je vidjeti kako neki od naših prijatelja u Evropi glume solidarnost u političkom pozorištu — praveći triler od žitarica. Možda se čini da oni igraju sopstvenu ulogu, ali zapravo pomažu da se postavi scena moskovskom glumcu.“ Ova opaska je upućena direktno Poljskoj, koja je dan nakon što je Brisel odobrio uvoz ukrajinskih žitarica na evropsko tržište, uveo embargo zajedno sa Mađarskom, Slovačkom i Bugarskom. Oni neće uvoziti žitarice iz Ukrajine.
U aprilu ove godine su poljoprivrednici masovno izašli na ulice poljskih gradova protiveći se uvozu jeftinog ukrajinskog žita koje obara cijene domaćih dobara. To je izazvalo svojevrsnu krizu i nezadovoljstvo kod lokalnog stanovništva. Uvidjevši da im popularnost opada, vlada Moravjeckog je u posljednje vrijeme uvela niz mjera kojim favorizuje domaće – od žitarica do oružja. A Ukrajina je uzvratila tužbama u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ukrajina postaje „davljenik koji će utopiti i spasioca.“
Nakon ovog govora Zelenskog, Varšava je pozvala ambasadora Ukrajine na razgovor, a Moravjecki je zaprijetio da bi eskalacija sukoba dovela do toga da Poljska stavi još više proizvoda iz Ukrajine na listu zabranjenih. Predsjednik Duda je podsjetio Ukrajince koliko im je Poljska pomogla u proteklim mjesecima rata i na činjenicu da je ona tranzitna zemlja koja je prihvatila preko 15 miliona Ukrajinaca.
Poljska je, takođe, obustavila isporuku oružja, iz dva razloga. Prvi je nedostatak starog oružja, poput sovjetskih MiG-29 koji su bili najčešći predmet isporuke, pored njemačkih tenkova Leopard. I drugi, modernizacija i naoružavanje poljske armije. Poljska je ispraznila svoje zalihe i sada nužno treba da stane i počne sa proizvodnjom i dopremanjem modernog oružja. Nakon što je podigla postotak udjela BDP-a u vojne svrhe – 3%, Moravjecki smatra da će trebati više novca od tog.
Zahlađivanje odnosa koincidira sa izborima pa je usitinu zanimljivo kako se odnosi između dvije države dinamiziraju, u negativnom smislu, kako se izbori približavaju. Poljaci na vlasti pokušavaju da pridobiju Poljake ruralnih prostora i poljoprivrednike, umanje biračko tijelo Konfederacije, ali i zaštite sopstveni budžet i nacionalnu odbranu.
