NaslovnaNaukaDruštveneAutentičnost ljubavi: Znamo li kako volimo?

Autentičnost ljubavi: Znamo li kako volimo?

-

Dan zaljubljenih – vidimo gomile parova koji jedni drugima saopštavaju svoja romantična osjećanja, vidimo velika obećanja i povezivanje, vidimo uspjeh i pretvaranje veza u brakove, vidimo sreću. Ali, ono što stoji, moglo bi se reći u gomili slučajeva kao ishod jeste propast ljubavi. Brakovi se raspadaju, veze pucaju, obećanja propadaju, stvaraju se neprijateljstva i zaboravi. Nekadašnji veliki subjekti ljubavi postaju stranci. Dani provedeni u romantici lako se zaboravljaju i dovoljan je samo jedan trenutak, jedan sat, jedan minut da stotine dana provedenih u vezama budu izbrisani, kao da se nikada nisu desili. Ovdje se ljubav javlja u svojoj dvojnoj prirodi. Ona može biti izvor vezivanja i sreće, ali i veliki izvor boli ukoliko se ne ostvari. Moderna kultura romantike fokusirana je na trenutna zadovoljstva, igre i trenutne interesantnosti. Fetišizam provoda u kome vlada postvarenje pretvorio je i romantični odnos u jednostranost baziranu na iskorištavanju i površnoj ”zabavi”. Egoistično JA prevladava i vidimo da u gomili slučajeva nema esencijalnog povezivanja pojedinaca. A opet, u čitavoj ovoj gomili haosa javlja se autentična ljubav, više kao izuzetak nego kao pravilo. Zadatak ovog teksta je da nas pogura na razmišljanje o tome šta je to autentična ljubav, da li ju je moguće ostvariti, da li je ona zapravo moguća kao autentična ili se prosto radi o individualnim nagonima koji graniče sa egoizmom. Ovo će ujedno biti i pitanje individualne etike, tj. šta mi smatramo vrijednim pod pojmom ljubavi, na koji način vrijedi živjeti i odnositi se sa drugima u ljubavi i kako vladati sam sobom kada pristupamo voljenom biću.

Mi možemo opisivati ljubav na razne načine. Suština njenog pojavljivanja jeste u osjećaju povezanosti sa nekim ili nečim. Povezanost u romantičnoj ljubavi jeste osjećaj zajedničke egzistencije sa drugim bićem kada postajemo dijelom tog bića i ono postaje dio nas. Ovaj osjećaj je ono što nas vodi, što nas određuje i svaka pomisao na otuđenost od voljenog bića javlja se kao patnja. Ali, povezanost ima svoje intenzitete. Sa nekim se povežemo manje, sa nekim se povežemo više, ali u kojoj mjeri vlada povezanost koju određujemo kao autentičnu ljubav? Kada stupamo u romantične odnose ono što nas može privući jesu osobine drugih ljudi. I sve ove osobine jesu samo fragmenti osobe. Osobine nisu isto što i osoba sama po sebi. Ljudi upoznaju nekoga, povežu se i započnu odnos ali nakon nekog vremena vidimo da kroz dublje upoznavanje taj odnos krene da stagnira i propada. Ljudi često ne znaju koga žele i nisu definisali šta im je cilj. Očigledno je da osobine nisu ono što može da održi ljubav. Osobine koje tražimo u ljudima mogu se naći u bilo kome i činjenica je da one mogu biti samo početna tačka za iniciranje odnosa. Ovo implicira da se tako možemo povezati sa bilo kim ukoliko se uklapa u naš spektar prihvatljivih osobina. Ali, ako je ovo slučaj šta nam garantuje da se u periodu veze sa jednom osobom nećemo zainteresovati i za neku drugu osobu koja ima slične ili čak brojnije osobine? Šta nam garantuje da nam jedna veza neće ”dosaditi”? U modernom kontekstu ljudi su opčinjeni ovim konceptom vezivanja. Kvantitet partnera dolazi ispred kvaliteta. Razlozi mogu biti razni. Očigledno je da ovo nije autentična ljubav jer ne implicira trajnost. Ali, moramo pitati šta je autentična ljubav i zašto autentična ljubav mora da implicira trajnost? Autentično razumijevamo kao istinito, principijelno, cjelovito, iskreno, vjerodostojno i sl.
    
Samo trajnost ima autentičnu vrijednost. Zato kao bića vrednujemo koncepte poput znanja, istine i cjeline. Ovi koncepti sami su po sebi trajni jer uvijek predstavljaju određeno stanje stvari koje objektivno važi, koje uvijek jeste i koje stoji kao opšti zakon. Ali, može li ljubav biti trajna kategorija? Može li ona biti poput znanja, istine i cjeline? Cjelina u ljubav ne implicira naklonost samo prema osobinama. Ukoliko se vežemo samo za osobine onda nikada nismo bili u ljubavi prema osobi nego prema osobinama. Osobine su samo dio neke osobe ali osobnost sama po sebi je esencija svake osobe, ličnost, karakter. To je ono što nekoga čini posebnim u odnosu na sve druge ljude. To je onaj mehanizam bića po kome ono pristupa svijetu. Vezati se autentično za osobu znači vezati se za nekoga kakav jeste po sebi u cjelosti. Ova sinteza osobnosti i osobina predstavlja ovu cjelinu. Da li ova ”cjelina” implicira da moramo znati apsolutno svaki detalj o osobi koja nas interesuje da bi je voljeli? To je kao da pitamo da li moramo znati svaku filozofiju da bi filozofirali ili svaku nauku da bi govorili o konceptu naučnosti. Dovoljno je da znamo koga tražimo jer ovo ”koga” predstavlja tu posebnost, a ”koga tražimo” predstavlja tu cjelinu koja nas ispunjava. Tek kada obuhvatimo ovu cjelinu nekoga možemo osjetiti maksimum intenziteta ljubavi i reći to je to, to je osoba sa kojom želim dijeliti svoju egzistenciju. To je osoba jedinstvene osobnosti i specifičnih osobina. To našu ljubav čini jednom, jedinstvenom i neponovljivom. Tako pronalazimo savršenstvo za nas i dobijamo tendenciju da gradimo i čuvamo odnos, da on postane permanentan. Svaka osoba, koja voli autentično, voli tako da joj je druga osoba posebna, dovoljna, i da je ništa ne može zamijeniti. Ovo bi mogli opisati jednim pojmom – životni partner. I u nedostatku životnog partnera jedino što možemo osjetiti jeste praznina, fragmentiranost bića i gubitak svrhe.

Autentična ljubav prepoznaje se na mnogo načina – predanost, tendencija za zajedničkim bitkom, razumijevanje, podrška, osjećaj slobode, a ujedno osjećaj želje za nekim. Njeni ključni elementi su iskrenost i povjerenje, poštovanje granica lične privatnosti i izgradnja zajedničke privatnosti. Ona je zajednički svijet dva bića i prostor gdje se dvije volje prožimaju. Ona je onaj moment zajedničkog bitka koji ostaje permanentan čak i u najgorim trenucima jer se u tim trenucima ona najbolje prepoznaje. Autentična ljubav je stvar brige o partneru, ali i odgovornosti za vlastito postupanje prema partneru. Uz osnovne stubove poput povjerenja, razumjevanja i spremnosti na istrajnost, autentične veze prožimaju i drugi ključni elementi. Otvorenost i iskrenost su vitalni jer omogućavaju partnerima da slobodno izraze svoje osjećaje i potrebe bez straha od osude ili neprihvatanja. Empatija produbljuje vezu, dopuštajući partnerima da se stavljaju u poziciju jedno drugoga, što jača razumevanje i bliskost. Zajedničke vrijednosti djeluju kao osnova veze, pružajući stabilan temelj za zajedničko planiranje i odlučivanje. Podrška i ohrabrivanje su bitne jer omogućavaju partnerima da se međusobno podržavaju u ostvarivanju svojih ciljeva i prevazilaženju izazova. Samorazvoj je važan jer osnažuje pojedince da rade na sebi, doprinoseći tako i razvoju veze. Sloboda izražavanja podstiče autentičnost, stvarajući prostor za iskrenu komunikaciju i emocionalno povezivanje. Smijanje zajedno je ključno za stvaranje pozitivne atmosfere i jačanje veze. Fleksibilnost omogućava prilagođavanje promjenama i izazovima.

Veza nije stvar jednakog davanja od strane svakog partnera – ona je stvar davanja svakoga prema svojim mogućnostima shodno životnim okolnostima. Na taj način ona prihvata i priznaje različitosti partnera i stvara jednu vrstu sinteze. Nije moguće od nejednakih ljudi očekivati jednaka davanja, pa na taj način autentična ljubav prevazilazi arhaičnu jednakost. Njen jedini cilj jeste zajednički bitak onih koji su u ljubavi. Naravno, u svom tom odnosu može biti i određenih različitosti, ali ove različitosti nikada ne mogu biti toliko intenzivne da bi narušavale autentičnost ljubav. One su stvar onoga čega smo voljni da se odreknemo ili sa čim smo voljni da napravimo kompromis kako bi gradili zajednički odnos. Autentična ljubav ne poznaje težinu ili opterećenost vezom. Za nju veza je oslobođenje i ispunjenje, životna radost. Svaka veza susreće se sa određenim poteškoćama, kao i sa raznim problemima koje individue nose sa sobom, ali zadatak je životnih partnera da se zajedno nose i sa individualnim i sa zajedničkim problemima. Kao što je ona prostor zajedničkog života, tako je ona prostor zajedničkih borbi kako bi se zajednički život učinio ljepšim. Da li to znači da trebamo žrtvovati individualnu slobodu zarad veze? Čovjek je biće kome treba sloboda. Da li se ta sloboda gubi u vezi? Kako izbalansirati intimnost i individualnost? Sloboda je najvažniji element ljudskog bića, a kada stupimo u vezu, suočavamo se s izazovom održavanja tog osjećaja autonomije. Dok je intimnost ključna za povezivanje s partnerom, važno je ne izgubiti svoju individualnost i slobodu. Kako bismo očuvali slobodu u vezi, ključno je postavljanje zdravih granica. To podrazumijeva otvorenu i iskrenu komunikaciju s partnerom o našim potrebama, željama i granicama. Važno je jasno definisati šta je za nas važno i šta nećemo tolerisati, ali isto tako biti spremni slušati i razumjeti partnerove perspektive. Komunikacija je temelj zdrave veze, pa je važno redovno provjeravati sa partnerom kako se osjećamo i razgovarati o eventualnim nedoumicama ili problemima. Postavljanje granica ne znači ograničavanje partnera, već osiguravanje poštovanja i uzajamnog razumijevanja. Takođe, važno je njegovati vlastite interese, hobije i prijateljstva. Poštovanje granica i potreba partnera je esencijalno za zdrav odnos, stvarajući prostor za individualni rast i harmoniju u vezi. Kombinacija ovih faktora stvara autentičnu, ispunjavajuću i dugotrajnu vezu, u kojoj partneri mogu rasti i razvijati se zajedno. Međutim, važno je osloboditi se mitova koji mogu ograničiti razumjevanje veze. Konstruktivno rješavanje konflikata može ih ojačati. Takođe, ljubav nije dovoljna da bi veza opstala. Povjerenje, razumjevanje i spremnost na rad su podjednako važni. Mitovi mogu stvarati nerealna očekivanja i izazvati frustracije, stoga je važno sagledati vezu sa realistične perspektive. Održavanje vlastitih aktivnosti i društvenih veza pomaže nam da ostanemo povezani s vlastitim identitetom i osjećajem samostalnosti. Kada se osjećamo kao da gubimo svoju slobodu u vezi, važno je preispitati uzroke tog osjećaja. Možda je potrebno dodatno razgovarati s partnerom, postaviti jasnije granice ili ponovno uspostaviti ravnotežu između zajedničkih i individualnih potreba.

Voljeti nekoga autentično nužno isključuje sve druge jer ova ljubav prepoznaje dovoljnost u jednome kroz osjećaj maksimuma intenziteta ljubavi. Ovoj vrsti ljubavi nije potrebno dugo vrijeme da se prepozna – ona se prepoznaje već onog trenutka kada ličnosti pristupe jedna drugoj. Zato je veoma važno da znamo koga želimo, da izvršimo kvalitetnu procjenu prije stupanja u samu vezu, a onda da započnemo sa izgradnjom zajedničke budućnosti. Ali, iako se mi kao pojedinci možemo tako povezati sa nekim na autentičan način, ne znači da se taj neko može tako povezati sa nama. Iako nama neko može biti dovoljan, prema kome možemo osjetiti maksimum intenziteta ljubavi, to ne znači da se isto mora desiti i od strane te osobe. I ovdje se otvara pitanje da li možemo autentično voljeti nekoga drugog? Ovo je pitanje na koje svako za sebe treba odgovorit. Autentična ljubav vrednuje naklonost prema cjelovitosti ličnosti i njenoj posebnosti, pa tako neko može da nastavi dalje, a neko prihvata drugačiju sudbinu gdje mu ta jedna osoba i dalje ostaje čitav svijet čak iako nije uzajamno, znajući da nekog drugog ne može voljeti u toj mjeri. Autentična ljubav prevazilazi životinjske nagone kojima je prožeta moderna epoha i mainstream dating scena. Tamo gdje ova scena vidi vrijednost u prolaznoj intimnosti autentična ljubav vidi bolest objektifikacije kapitalističke epohe. Tamo gdje vladaju romantične igre nesigurnosti autentična ljubav postavlja temelje stabilnoj etici ljubavi koja gradi sigurnu i zdravu zajednica dva bića.

Sada nam jedino ostaje da sagledamo kakvi smo mi sami i šta mi želimo. Kakav život je vrijedan življenja? Da li vi volite autentično? Da li je ovakva ljubav samo neostvarivi ideal? Kakav god da je vaš odgovor, svi mi sebi postavljamo određene ciljeve, principe i ideale. Ali, ono što čovjeka izdvaja od životinjskog svijeta jeste njegov razumski akt da ostvaruje svoje ciljeve, principe i ideale. U svom ontološkom haosu nužnosti stoji negdje svjetlo reda slobodne volje. Koliko nas ljubav prema nekome određivala toliko mi određujemo kakvu ćemo ljubav prema nekome graditi.

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

Demokratsko društvo nije pravedno

0
Alen Badju spada među najneobičnije filozofe našeg doba. Misao ovog „neomarkstiste" ili „maoiste", kako se obično klasifikuje, često zbunjuje spojem staromodnosti i originalnog pristupa...

Teodor Adorno: Vandali