Estradni menadžer Nuno Vipan ne diskriminiše nikog ko nije krugodvojkaš i s pravom retorički pita sve zašto ne priznajemo Titove pobede!? Uz istorijsku sliku i priliku druga Tita možemo se zapitati u čemu se uostalom ogledaju njegove pobede!? Gde su sve te pobede, jesu li zaboravljene zbog narodnooslobodilačke skleroze ili ih je vreme pretvorilo u dašak svežeg vetra na Balkanu!?

Dok se slepi utrkuju da pokažu pravi put, Mi idioti idemo izokola da pokupimo plodove zrna mudrosti. Mi, idioti ne čujemo, već slušamo. Oni, pravi i inteligentni, uveliko gledaju 18. deo legendarnog „Montevideo, ubijaju zar ne? Znači“. Bezdušno prate radnju filma u kome, kada oni idu tamo, i onda kada su bili tamo, oni se vraćaju u stari Beograd i onda idu tamo i vraćaju se nazad, jednim brodom. Taj brod se izgleda umeđuvremenu nasukao, jer je kormilo puklo, pa je pravac i kurs otišao negde ka istoku, gde se Sunce rađa, razume se. Možda je čak i tu na jugu ostao da se snebiva s mirisom soli na koži.
Milion puta zaredom, inteligentnim rečima, Mi, idioti možemo reći „No pasaran“. Branićemo svoj idiotizam na svim mestima, jer smo spremni da branimo položaj po svaku cenu. Taman do onog trenutka, dok ne shvate da smo Mi, idioti shvatili bit postojanja. I tu zabludu o istini nam niko neće urušiti. Zaboravili smo odavno evropsko vreme, osećamo snagu instikta… Zbog toga što volimo ljubav i ne stidimo se.

No, vratimo se Brozovim i postbrozovim pobedama. Toliko ih je da se na prste jedne ruke mogu nabrojati; i malo li ih je!? Jedna od najvećih postbrozovih pobeda je i posledica izopštavanja nekada uticajnih pokreta i sveopšta seljačizacija društva u kojoj smo Mi, idioti dospeli na vrh. Živio drug Tito! Neka živi narodnooslobodilačka skleroza!

Mi, idioti, slepoverujući, proživeli smo svaki seljački stih Marine Tucaković u kojima nam je ponudila zrna mudrosti i istinu kao takvu s kojom je ponekad nepodnošljivo živeti. Mi idioti, opijeni pesmom Svetlane Ražnatović Doktor, verujemo u univerzalnost ženske moći s kojom nas zavode, samo zato što su žene i zato što nam je potrebno da kao Majakovski zarijemo obraze u nešto žensko i meko, dok srce od gvožđa h(g)ladno bije. Da se sa tim borimo i da ljubimo kao Dučić sve što smo sami stvorili.

Marina Tucaković je na tom kursu nastavila samo ono na čemu su radili svi oni pesnici pre nje. Postavila je vrednosne temelje koji su od suštinskog značaja za feministički pokret, ali su oni često izbegavani ili minimizirani. Primera radi, kroz pojanje Svetlane Ražnatović u Doktoru hrabro se ističe kompleksnost ženskog iskustva, emocionalne ranjivosti i borbe za samopoštovanje u kontekstu partnerskih odnosa. Njena upornost u preispitivanju normi koje omalovažavaju ženske emocije i devalvira ženska autonomija, pruža snažan primer kako umetnost može biti katalizator društvenih promena.

Osim toga, pesma naglašava važnost solidarnosti među ženama i potrebu za osnaživanjem unutar ženskog pokreta. Kroz refrene koji ponavljaju osećanje poniženja i devalvacije, Tucaković podseća na važnost podrške i razumevanja među ženama koje se suočavaju sa sličnim izazovima. Ovaj aspekt pesme može biti ključan za feministkinje koje se bore za promene u društvenim strukturama koje često svesno ili nesvesno marginalizuju ili omalovažavaju ženske perspektive.
U konačnici, Marina Tucaković pesmom postavlja temelje za dublju introspekciju i aktivizam unutar feminističkog pokreta. Njeno delo osvetljava važne aspekte ženskog iskustva koje je ključno istraživati i pravilno adresirati kako bi se ostvarile istinske društvene promene i postigla pravičnost za sve žene.
***
„Dok u znoju bilo koju noćas negde maziš,
ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš“
Feministička analiza pesme Doktor može se fokusirati na nekoliko ključnih aspekata koji se tiču ženskog iskustva i društvenih dinamika.
Pesma nedvosmisleno ističe temu osećaja poniženja i devalvacije žene, što može biti interpretirano kao refleksija šireg društvenog fenomena. Protagonistkinja se suočava sa uvredom i verbalnim napadom, što baca svetlo na nejednakost u odnosima moći i potrebu za preispitivanjem kako društvo tretira žene u emotivnim i partnerskim vezama.
Iako pesma izražava duboku bol i emocionalnu ranjivost protagonistkinje, takođe se može interpretirati kao put ka osnaživanju i samosvesti. Pored svega što je doživela, protagonistkinja pokazuje snagu da se suoči sa svojim osećanjima i traži put ka ličnom isceljenju. Ovaj aspekt može biti inspirativan za žene koje prolaze kroz slične situacije da se ne osećaju usamljeno i da ih pritom ohrabri da traže podršku i izlaz iz toksičnih odnosa.

Pored toga, pesma Doktor kritikuje društvenie norme i očekivanja prema ženama. Kroz stihove, izražava se frustracija zbog pritiska da se žene često vrednuju ili devalviraju na osnovu svoje emotivne dostupnosti ili privrženosti partneru. To može biti podsticaj za razmišljanje o važnosti poštovanja ženske autonomije, individualnosti i prava na emotivnu i mentalnu dobrobit.
Refren pesme, koji se ponavlja kao snažan izraz osećaja ponovnog poniženja, može poslužiti kao poziv na solidarnost među ženama. To samo može podstaći razgovor o važnosti podrške, razumevanja i zajedničke borbe protiv stereotipa i nepravdi koje žene često doživljavaju u intimnim odnosima i šire.
Na koncu, pomenuta pesma može biti snažan alat za detaljnu feminističku analizu, jer postavlja pitanja o moći, samovrednovanju, društvenim očekivanjima i podršci. Kroz emotivne stihove, ona poziva na refleksiju o ženskom iskustvu i potrebi za promenom unutar društva kako bi se osigurala veća jednakost, poštovanje i pravičnost za sve žene
Umesto vrednovanja Nas, idiota, koji s pažnjom slušamo stihove Marine Tucanović, fabrikovane feministkinje utrkuju se pišući o ženama i njenim pravima. I dok to rade, ne shvataju da samo štete ženama. Jer se gotovo sve porudžbenice u vidu jeftinih pamfleta, uglavnom mogu tumačiti kao nedostatak poštovanja prema autonomiji žena od istih onih žena koje se tobož ili istinski bore za žene.
Feminizam treba da podržava pravo žena da slobodno izraze svoju seksualnost i lepotu bez straha od osude ili degradacije. Sve ostalo je devalvacija ličnosti. Zato, slušajte Marinu Tucaković i živite to što jeste, a ne od onoga što mislite da ste. Jer, kako je to lepo spevao Hari Kvoter u jednoj od pesma: „nisi ono šta misliš, nego šta radiš“.