NaslovnaNaukaDruštveneDekolonizacija i socijalizam

Dekolonizacija i socijalizam

-

Esej preuzet iz knjige „Prezreni na svijetu“ Franca Fanona, (1975, Svijet suvremene stvarnosti: Zagreb), glava I: O nasilju. Tekst je pripremljen i prilagođen od strane Redakcije Opseg.rs.


Nacionalističke vođe znaju da međunarodno javno mnijenje stvara isključivo zapadna štampa. Prema tome, kad nas neki zapadni novinar anketira, veoma rijetko to radi s namjerom da nam pomogne. Za vrijeme alžirskog rata, na primjer, najliberalniji francuski dopisnici nikad nisu prestajali upotrebljavati dvosmislene atribute u opisivanju naše borbe. Kad im se zbog toga prigovorilo, oni su sasvim mimo odgovarali, govoreći da su objektivni. Za koloniziranoga objektivnost je uvijek uperena protiv njega. Na isti način treba razumjeti i nov ton koji je pokopao međunarodnu diplomaciju u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u rujnu (septembar) godine 1960. Predstavnici kolonijalnih zemalja bili su agresivni, nasrtljivi, neumjereni, no kolonijalni narodi nisu smatrali da su prešli mjeru. (prim. Na sjednici Generalne skupštine UN 1960. donesena je Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima protiv čega su bile mnoge kolonijalne zemlje poput UK ili Francuske.)

Sjednica Generane skupštine UN 1960. godine. Izvor: UN

Radikalizam afričkih glasnogovornika pospješio je sazrijevanje čira i omogućio da se jasnije uoči sva neprihvatljivost veta, isključivog dijaloga velikih kao i bijedna uloga koja je ostavljena Trećem svijetu. Diplomacija koju su inaugurirali tek odnedavno samostalni narodi nije više diplomacija nijansi, prešutnih sporazuma, hipnotizerskih poteza. Činjenica je da je te glasnogovornike poslao vlastiti narod da istodobno štite i jedinstvo nacije, i napredovanje masa na njihovu putu prema boljem životu, i pravo naroda na kruh i slobodu. To je, dakle, živa, rasplamsala diplomacija koja tako čudesno odudara od nepokretnog, okamenjenog svijeta kolonizacije.

Sjednica Generalne skupštine UN, 1960. godine. Izvor: UN.

I kad Hruščov u Ujedinjenim narodima zamahuje i lupa cipelom po stolu, ni jedan se predstavnik nerazvijenih zemalja tome ne smije. On time pokazuje koloniziranim zemljama koje gledaju da on, mužik, koji uostalom posjeduje rakete, postupa s tim bijednim kapitalistima onako kako to oni i zaslužuju. Sama činjenica da Kastro u vojnoj uniformi sjeda za stol Ujedinjenih naroda svjedoči o njegovoj svijesti da i dalje postoje režimi nasilja. Treba se čuditi što se u Ujedinjenim narodima nije pojavio s puškom u ruci; vjerojatno bi mu se u tom slučaju suprotstavili.

ikita Hruščev udara cipelom o govornicu u Genralnoj skupštini UN 1960. Izvor: Wikipedia.

Začetak novog razdoblja

Bune, očajničke akcije, odredi naoružani noževima i sjekirama, sve to predstavlja konstituiranje nacionalnosti u nepomirljivoj borbi koja kapitalizam i socijalizam suprotstavlja jedan protiv drugoga. Godine 1945. moglo je 45 tisuća mrtvih u Setifu proći nezapaženo; godine 1947. moglo je 90 tisuća mrtvih na Madagaskaru biti predmetom običnog novinskog člančića; godine 1952. moglo je 200 tisuća žrtava represije u Keniji naići na relativnu ravnodušnost. Jer, činjenica je da međunarodne suprotnosti nisu tada bile još dovoljno zaoštrene. Već su ratovi u Koreji i Indokini značili početak novog razdoblja. Međutim, odlučan trenutak ovoga sukoba svakako predstavljaju Budimpešta i Suez. Ojačani bezuvjetnom podrškom socijalističkih zemalja, kolonizirani kreću u napadaj, s oružjem koje imaju, na neosvojivu tvrđavu kolonijalizma. Ako ta tvrđava ostaje neranjiva pod udarcima noževa i golih šaka, ona to više neće biti ako je odlučno smjestimo u kontekst hladnog rata. U nastaloj konjunkturi Amerikanci veoma ozbiljno shvaćaju svoju ulogu zaštitnika međunarodnog kapitalizma. U početku savjetuju evropskim zemljama da provedu dekolonizaciju na prijateljski način. Nešto kasnije, bez oklijevanja, prvo proglašavaju da treba poštovati, a odmah zatim da treba i podržati princip: Afrika Afrikancima.

Mau Mau ustanak u Keniji. Izvor: Wikipedia

Sjedinjene Države ne boje se danas službeno izjaviti da su zaštitnice prava naroda da odlučuju o sebi samima. Posljednje putovanje Mennea-Williamsa samo je primjer koji po kazuje koliko su Amerikanci svjesni činjenice da Treći svijet ne smije biti žrtvovan. Prema tome, sad su razumljivi razlozi zbog kojih je nasilje koloniziranog beznadno ako ga in abstracto uspoređujemo s vojnom mašinom ugnjetača. Ako ga, naprotiv, uklopimo u međunarodna kretanja, to nasilje postaje strašna prijetnja za ugnjetača. Uporne i trajne pobune i nemiri koje izazivaju organizacije Mau Mau poremećuju ravnotežu u kolonijama, ali ne dovode u opasnost metropolu.

Dekolonizacija kroz socijalističku revoluciju              

Za imperijalizam je, međutim, mnogo važnije što postoji mogućnost da se socijalistička propaganda proširi među mase i zarazi ih. To već znači ozbiljnu opasnost u toku hladnog razdoblja tog sukoba; ali u što bi se mogla tek izroditi, u slučaju pravoga rata, ta kolonija rastrovana ubilačkom gerilom? U tom trenutku kapitalizam postaje svjestan da za njegovu vojnu strategiju daljnji razvitak nacionalnih ratova može značiti samo gubitak. Stoga se u okviru miroljubive koegzistencije od kolonija zahtijeva da nestanu, a od kapitalizma da, u krajnjem slučaju, poštuje neutralnost. Potrebno je, međutim, prije svega izbjeći stratešku nesigurnost, okretanje masa prema neprijateljskim doktrinama, opasnost da desecima milijuna ljudi ovlada radikalna mržnja.

Tomas Sankara, predsjednik Burkine Faso. Izvor: Daily Sabah.

Kolonizirani narodi potpuno su svjesni tih imperativa kojima su podređena međunarodna politička zbivanja. Stoga čak i oni koji su protiv nasilja odlučuju i djeluju uvijek u smislu tog planetarnog nasilja. Danas miroljubiva koegzistencija između dva bloka podržava i izaziva nasilje kolonijalnih zemalja. Sutra bismo već mogli biti svjedoci prebacivanja te vladavine nasilja na drugo područje, pošto budu potpuno oslobođeni svi kolonijalni teritoriji. Nije isključeno da se pojavi pitanje manjina. Neke od njih, bez mnogo premišljanja, već preporučuju upotrebu nasilja za rješavanje svojih problema. I nije slučajno, kao što saznajemo, da u Sjedinjenim Državama crnački ekstremisti stvaraju narodnu vojsku i naoružavaju se. Isto tako nije slučajno da u takozvanom slobodnom svijetu postoje komiteti za zaštitu židovskih manjina u SSSR-u i da je general de Gaulle, u jednom od svojih govora, prolio po koju suzu nad milijunima potlačenih muslimana u komunističkoj diktaturi.

Ibrahim Traore, predsjednik Burkina Faso. Izvor: Daily Sabah.

Kapitalizam i imperijalizam uvjereni su da su borba protiv rasizma i pokreti za nacionalno oslobođenje samo i isključivo telekomandirani neredi potaknuti »izvana«. Stoga odlučuju primijeniti ovu djelotvornu taktiku: Radio Slobodna Evropa, komitet za pomoć podjarmljenim manjinama… Bore se protiv kolonijalizma na isti način kao što su francuski pukovnici vodili subverzivni rat u Alžiru s pomoću organizacija SAS i psiholoških službi. »Služili su se narodom protiv naroda.« Zna se dobro do čega to dovodi.

POPULARNO

POSTAVI ODGOVOR

молимо унесите свој коментар!
овдје унесите своје име

SLIČNO

Амерички идеали Теодора Рузвелта – Путоказ националне политике новог доба

0
Теодор Рузвелт (1858 − 1919) био је један од најзначајнијих америчких председника (мандат од 1901. до 1909. године), који је Сједињене Државе од регионалне...

KOMENTARI

Dejan M. Pavićević on U Siriji se rađa novi halifat
Cousin Rupert on U prašini ove planete
Слађана on Распето Косово
Небојша on Распето Косово
Aleksandar Sivački on El Pibe
Đorić Lazar on El Pibe
Ministar Zdravlja on 25 godina od Dejtonskog sporazuma
Младен on Učmala čaršija
Anita on Vladalac
washington on Kosmopolitizam Balkana
Nadežda on Vladalac
Владимир on Vladalac
Predivan tekst, hvala puno na ovome, vrlo je važno za sve nas on Revolucionarne ideje i dalje postoje, a postoje li revolucionari?