Liberalni feminizam je propao. Vrijeme je da ga prevladamo
Srednjostrujaški mediji nastavljaju izjednačavati feminizam kao takav s liberalnim feminizmom. Međutim, liberalni feminizam ne samo da ne nudi rješenje, on je dio problema. Situiran na globalnom Sjeveru u profesionalno-menadžerskom sloju, fokusira se na “asertivnost” i “probijanje staklenog stropa”. Posvećen omogućavanju nekolicini privilegiranih žena da se uspinju na korporativnoj ljestvici i u vojnim redovima, promiče tržišno usmjerene perspektive jednakosti koje se savršeno poklapaju s prevladavajućim korporativnim entuzijazmom prema “različitosti”.
Iako osuđuje “diskriminaciju” i zagovara “slobodu izbora”, liberalni feminizam postojano odbija adresirati socioekonomska ograničenja zbog kojih sloboda i osnaženje ostaju nedostižni velikoj većini žena. Njegov pravi cilj nije jednakost, već meritokracija. Umjesto da teži dokidanju društvenih hijerarhija, on ih nastoji “diverzificirati”, “osnažujući” “talentirane” žene u usponu prema vrhu. Tretirajući žene kao tek “podzastupljenu skupinu”, njegove zagovornice nastoje osigurati da nekolicina privilegiranih može doći na pozicije i ostvariti plaće jednake onima muškaraca njihove vlastite klase. Po definiciji, od toga će najviše koristi imati žene koje već posjeduju značajne društvene, kulturne i ekonomske prednosti. Sve druge i svi drugi ostat će na dnu.
U potpunosti kompatibilan s rastućom nejednakošću, liberalni feminizam eksternalizira opresiju. Dopušta ženama iz profesionalno-menadžerskih krugova da se nametnu (lean in), upravo tako što im omogućuje da se oslone (lean on) na slabo plaćene migrantske žene, koje postaju podizvođačice njihova kućanskog rada i rada brige. Neosjetljiv na klasu i rasu, povezuje naš pokret s elitizmom i individualizmom. Predstavljajući feminizam kao “samostalni” pokret, spaja nas s politikama koje štete većini i odvaja od borbi koje im se suprotstavljaju. Ukratko, zbog liberalnog feminizma, feminizam je na zlu glasu.
Etos liberalnog feminizma nije usklađen samo s korporativnim uzusima, nego i s pretpostavljenim “transgresivnim” tokovima neoliberalne kulture. Njegovo favoriziranje ideje individualnog napredovanja prožima i svijet poznatih ličnosti s društvenih mreža, zbog čega se feminizam pogrešno povezuje s usponom pojedinačnih žena. U tom svijetu, “feminizam” riskira da postane trendovski pojam i medij samopromocije, u manjoj mjeri upregnut u oslobođenje većine negoli pro- moviranje nekolicine.
Sveukupno gledajući, liberalni feminizam pruža neoliberalizmu savršeni alibi. Zakrivanjem regresivnih po- litika aurom emancipacije, omogućuje silama koje podržavaju globalni kapital da se prikažu “progresivnima”.
Ujedinjen s globalnim financijama u SAD-u, pružajući istovremeno pokriće za islamofobiju u Europi, ovo je feminizam ženskih vlastodržaca: korporativnih guruica koje propovijedaju “asertivnost”, femokratkinja koje promiču strukturne prilagodbe i mikrokredite na globalnom Jugu, te profesionalnih političarki koje ubiru honorare od više stotina tisuća dolara za govore na Wall Streetu.
Naš odgovor na feminizam asertivnosti jest feminizam koji pruža otpor. Ne zanima nas razbijanje staklenog stropa ako time prepuštamo velikoj većini da čisti krhotine. Ne samo da ne slavimo žene na rukovodećim pozicijama u ostakljenim uredima – namjera nam je osloboditi se rukovodećih pozicija i ostakljenih ureda.
Treba nam antikapitalistički feminizam – feminizam za 99%
Feminizam koji imamo na umu prepoznaje da mora odgovoriti na krizu epohalnih razmjera: opadanje životnog standarda i nadolazeću ekološku katastrofu; podivljale ratove i intenzivirano razvlašćivanje; masovne migracije nasuprot bodljikavoj žici; osnaženi rasizam i ksenofobiju; te ukidanje teško stečenih socijalnih i političkih prava.
Želimo odgovoriti na ove izazove. Izbjegavajući polovične mjere, feminizmu koji zamišljamo u cilju je baviti se kapitalističkim korijenima metastazirajućeg barbarizma. Odbijanjem da žrtvuje dobrobit većine kako bi zaštitio slobodu nekolicine, bori se za potrebe i prava mnogih – siromašnih žena i radnica, rasiziranih i migrantskih žena, kvir i trans žena, žena s invaliditetom, žena koje se potiče da same sebe doživljavaju kao “srednju klasu” čak i kada ih kapital eksploatira. No ovdje se ne radi samo o tome. Ovaj se feminizam ne ograničava samo na tradicionalno definirana “ženska pitanja”, već ustaje za sve eksploatirane, podčinjene i opresirane, smjerajući postati izvorom nade z
a cijelo čovječanstvo. Nazivamo ga stoga feminizmom za 99 posto.
Nadahnut novim valom ženskih štrajkova, feminizam za 99 posto proizlazi iz bremenitosti praktičnog iskustva, informiran teorijskom refleksijom. I dok neoliberalizam pred našim očima preobražava rodnu opresiju, uviđamo da je transformacija temeljnog društvenog sistema koji ispražnjava prava od njihova sadržaja jedini način na koji žene i rodno varijantne osobe mogu aktua lizirati nominalna ili još neostvarena prava.
Legalizirani pobačaj po sebi ne koristi previše siromašnim ženama i radnicama koje nemaju sredstava da ga plate, ni pristup klinikama u kojima se obavlja. Naime, reproduktivna pravda iziskuje besplatnu, univerzalnu, neprofitnu zdravstvenu skrb, kao i dokidanje rasističkih i eugeničkih praksi u medicinskoj profesiji. Na istome tragu, jednakost u nadnicama može siromašnim ženama i radnicama donijeti samo jednakost u bijedi, ako je ne prate i radna mjesta s izdašnim nadnicama koje pokrivaju egzistencijalni minimum, supstancijalna radna prava temeljem kojih mogu izboriti sudsku presudu, kao i nova organizacija kućanstva te rada brige. Nadalje, i zakoni koji kriminaliziraju rodno nasilje postaju okrutna šala ako previđaju strukturni seksizam i rasizam pravosudnog sustava, i ne zadiru u policijsku brutalnost, masovna zatvaranja, prijetnje deportacijom, vojne intervencije, te uznemiravanje i zlostavljanje na radnom mjestu. Na koncu, pravna emancipacija ostaje tek prazna ljuska ako ne uključuje javne servise, socijalno stanovanje i financijsku pomoć kojom bi se ženama omogućilo da se maknu od obiteljskog nasilja i nasilja na radnom mjestu.
Feminizam za 99 posto na ove i ostale načine teži dubinskoj, dalekosežnoj društvenoj transformaciji. Ukratko, on stoga ne može biti separatistički pokret. Nasuprot tome, predlažemo ujedinjavanje sa svim pokretima koji se bore za 99 posto, bilo kroz bitke za okolišnu pravdu, visokokvalitetno besplatno obrazovanje, izdašne javne servise, jeftino stanovanje, radnička prava, besplatnu univerzalnu zdravstvenu skrb, ili svijet bez rasizma ili ratova. Jedino ćemo u savezništvu s takvim pokretima zadobiti moć i viziju da dokinemo društvene odnose i institucije koje nas ugnjetavaju.
Feminizam za 99 posto prihvaća klasnu borbu i borbu protiv institucionalnog rasizma. Povezuje probleme svih profila žena radničke klase: rasiziranih, migrantskih, ili bijelih; cis, trans ili rodno varijantnih; kućanica ili seksualnih radnica; plaćenih po satu, tjednu, mjesečno ili neplaćenih; nezaposlenih ili prekarnih; mladih ili starije dobi. Nepokolebljivo internacionalistički, u jasnoj je suprotnosti s imperijalizmom i ratom. Feminizam za 99 posto nije samo antineoliberalan, već i antikapitalistički.
