Slučajno upratim Mućke na TV-u. Uuu, pa to je život! Fiksni, laganje riba da Del radi na berzi, Rodni upoznaje Kasandru pa kad ga zbog kiše “odbaci do kuće” on joj kaže da stane ispred predivne i njemu nepoznate vile da je oduševi i pokisne još pola sata do svog neprestižnog kvarta.
Famozni kombi!
Trotter independent trading trotočkaš starog šmekera Del Boja u kom je preveženo toliko stvari sumnjivog porijekla (jer sa Delom sve je sumnjivo); od neispravnog albanskog radija do psa, doge koju je Trotter dobio na čuvanje kad se predstavljao kao stručnjak za dresuru i alata za popravku kad se predstavljao kao stručnjak za popravljanje lustera, prodat je na aukciji za 40.000£.
Da je prodat za milion, zar ne bi bilo fer?
Del Boj u zubarskoj ordinaciji očijuka sa damom, koja mu kaže da je razvedena i da je krenula napred pa joj Del objašnjava kako je i on u istoj situaciji jedva skupio snage i hrabrosti da nastavi dalje sa životom, jer ga je žena ostavila jutros! Baca opkladu s novčićem sa dve glave i nekako uspije izgubiti. Posluje u minusu, ali postane milioner. A svaki poslovni poziv fiksnim telefonom iz Peckhama završava sa Bonjour!, a svaku sumnju drugih u svoje usluge otklanja jednim: “Jesam li te ja ikad doveo u zabludu”?
Kakva faca. Kakva faaacaaaaa!
Kad bi Del imao Instagram?
Komedija je uvijek tačna pa kao takva može da pogodi i neki drugi nerv. Zavidim pomalo Delu što ima fiksni???
Poklopili su nas obrisi instagramičnog života, kao sjene ajkula što prelaze preko pjeskovitog dna okeana, a kad mali čovjek pravi veliku sjenu, to znači da Sunce zalazi. Da dolazi kraj nečeg velikog. (Hint, za one koji nisu shvatili kinesku poslovicu, velika sjena malog čovjeka znači da tip laže, ali ne zadugo prim. prev.)
Taj fiksni me natjerao da mislim o tome kako je fiksni telefon simbol slobode koji daje široke mogućnosti, na primjer, da niko ne zna gdje si kad nisi kod kuće. Nisam teoretičar zavjere koji ima džepno izdanje 1984, ali postoji nekakav imperativ da se bude prisutan, na iritantno naporan način, na plaži dok odmaraš stalno nešto fotkaš, ako zaboraviš da se fotkaš petkom ti si za Instagram mrtav, a biti neprisutan znači biti, bar za mreže, mrtav. A kad si prisutan, to nikad nije neopterećeno pitanjem “jesam li dovoljno dobar / lijep / štagod ovom narodu koji ne poznajem”? Prisutan svuda, samo ne ovde i sada.
Zna li neko ko je ovo?
Moje drugo oduševljenje bilo je upoznavanje Rodnija i Kasandre. Upoznali su se na nekom kursu za računare ili za šta god, tako što su zamijenili mantile jer je Del švercovao turske mantile pa su svi imali isti. Pritom, ta ista Kasandra je u svakoj epizodi zakopčana do ušiju.
Zašto oduševljenje tako banalnom stvari?
Nedavno sam vidjela TikTok, prije možda tri sedmice dok sam ga još imala, neko je objavio video djevojke koja sjedi u praznom kafiću na nekoj benzinskoj pumpi i pije espresso, vjerovatno praveći pauzu od vožnje (ne držite me za riječ, možda je bio neki drugi kafić, ali uglavnom prazan). Pisalo je “zna li neko ko je ovo”, smijem se dok ovo pišem, ali ubrzo ću se naljutiti: kako to on misli “zna li neko ko je ovo”, jarane, priđi pa saznaj! Možda se ne sjećam dobro, možda je pisalo “ima li neko Instagram ove djevojke”.
Fuj. I just got the ick. Samo da povratim, pa se vraćam.
Kad porastem biću Del Boj
Kao neko ko je fan delbojevskih manira u širem smislu, moji omiljeni filmovi su Kum, Casino Royale, Mulholland drive, 99 Francs, ponešto od Vudi Alena, pa ima ta jedna scena iz Casina Royale kad je Vesper ušla u lift, vrata su se zatvarala sasvim dovoljno brzo da Bond ne uđe, a dovoljno sporo da mu Vesper kaže: “Idi stepenicama. Lift je premali za mene, za tebe i tvoj ego”.
Kontam da je moj mali svijet premali za mene, za vas i zahtjeve za poruku, vatrice, lajkove, šerove, komentare, generalno tipkaranja, prilaske bez smisla, javiće vam se sekretarica s mog fiksnog: “Korisnik vam je j… kevu i prije nego što ste zvali!”
Ako nisi faca, get the fuck out!
Jesam li vas ja ikad dovela u zabludu?
