Prema sprovedenoj anketi 31 od 60 učenika igra ili je igralo igre na sreću. Istraživanje je obuhvatalo odjeljenja prvog i drugog razreda srednje Mašinske i Elektrotehničke škole u Prijedoru izabranih zbog većinske populacije muškog pola. Najčešće počinju sa 15 – 16 godina, a ima i onih koji su se susreli sa tim i od sedme godine.
“Primjetan je broj učešća maloljetnika u igrama na sreću, a dobna granica se sve više spušta. To je neko prećutno prihvatanje u našem društvu, jedna od pojava od koje se okreće glava.” Izjavila je Dragana Latinović Sadžakov, pedagog u Elektrotehničkoj školi u Prijedoru.
Maloljetnicima, po zakonu o igrama na sreću u Republici Srpskoj, zabranjeno je bilo kakvo učestvovanje u igrama na sreću kao i ulazak u kladionice, kazina ili automat klubove. Sve veći problem predstavljaju ugostiteljski objekti u kojima postoje terminali, gdje maloljetnik vrlo lako može uplatiti svoj tiket.
“Pa pitamo ih kada dođu da li imaju 18 godina i oni odgovore pozitivno, a šta znam možda i nemaju. Ne može se više zaključiti ko je maloljetan, a ko punoljetan”, rekao je radnik u jednom ugostiteljskom objektu u Prijedoru koji posjeduje terminal.
Konobar je tražio anonimnost zbog straha od gubitka radnog mjesta. Kako kaže i sam zna koliko je kockanje zastupljeno kod maloljetnika, jer je i on sam bio jedan od njih.
Da su moguće žrtve ovisnosti od kockanja svjesni su i sami neki maloljetnici.
“Prvo sam ubacio tu marku ili dvije, kad sam sjedio sa društvom. Da naglasim, ne kockam svaki dan, jer mislim da se kod mojih vršnjaka već stvorila ovisnost. Sve je to do ljudi, ako kockaju svaki dan postaju ovisni, kao i na primjer sa cigarama”, izjavio je srednjoškolac čiji identitet nije želio da navedem.
Na pitanja da li maloljetnici dolaze ili pokušavaju odigrati bilo koju igru na sreću, radnica u jednoj od kladionica nije imala komentar, ali potvrdila je da u njenoj smjeni nema maloljetnika.
Između maloljetnika i kockanja skoro da nema prepreka
Istraživanje je uključivalo prvi razred Mašinske i drugi razred Elektrotehničke škole u Prijedoru. Od 60 ispitanika 53 je muškog, a 7 osoba ženskog pola.
Anketa je pokazala da je devet đaka iz prvog razreda igralo igre na sreću, dok 21 nije. Veliki porast ispitanika koji igraju igre na sreću, već vidimo u drugom razredu srednje škole. Istraživanje pokazuje da se kockanje naglo povećava, gdje je 22 učenika učestvovalo ili učestvuje u igrama na sreću.
Najveći broj učenika se prvi put susreo sa igrama na sreću između 15 i 16 godina, donja granica je 7 godina, a gornja 16 godina. Na pitanje da li im se desilo da im neko nije dopustio da uplate ili kupe igre na sreću, većina njih je odgovarala sa NE, što je potvrda da između klađenja i maloljetnika ne postoji prepreka.
Odgovori na pitanje da li misle da je igranje igara na sreću loše, pokazuje koliko u drugom razredu srednje škole dolazi do skoka popularnosti igara na sreću, te su maloljetnici stava kako im igre na sreću ne mogu škoditi. Neki nisu odgovorili na ovo pitanje ili su zaokružili oba odgovora.
Šta kažu stručnjaci?
Kako navodi psihoterapeutkinja Dražana Mršić, o igrama na sreću maloljetnici imaju potpuno iskrivljenu svijest, kao i kakve posljedice to može da ima na njihovo zdravlje i budućnost. Njihovo uzročno-posljedično nije razvijeno i to je nešto što oni u svojim glavama ne mogu procesuirati i gledaju na to kao momentalnu, trenutnu zaradu.
“Radim sa adolescentima i odraslima, i susrećem se sa maloljetnicima koji imaju problema sa kockanjem. Ono što je problem je što roditelji nemaju uvid dokle god je to neka manja svota novca. Roditelj shvata da nešto nije u redu kada počnu da nestaju neke stvari iz kuće kao na primjer novac ili nakit”, izjavila je Mršićeva.
Većina mladih koji počnu da se kockaju rade to iz zabave, a to je možda jedan od prvih razloga zbog čega neko krene da kocka i naravno jer je to dostupno i društveno prihvatljivo, naglasila je Maja Zorić, psiholog u Mašinskoj školi u Prijedoru, te dodala da pored zabave to može biti i način na koji se bježi od nekog problema, vrlo se lako može razviti ta adrenalinska ovisnost, da se osjeti onaj trenutak da li će doći do dobitka.
Psiholozi upozoravaju roditelje da uvedu veći nadzor nad svojom djecom, bez obzira što je dijete, na primjer, dobar učenik ili ne pravi bilo kakve problem. Roditelji trebaju znati koje aplikacije njihovo dijete posjeduje, koliko novca ima i s kim se druži. Veliki znak je ukoliko dijete počne da posjeduje neke stvari za koje roditelj nije obezbijedio novac, jer ukazuju da je dijete dobilo novac možda ilegalnim putem, na primjer preko igara na sreću.
Poznati i kockari
Od Nikole Jokića, preko Rade Šerbedžije i Severine, promovišu se reklame za poznate kladionice u Srbiji, ali i kod nas. Medijski uticaj mnogo je značajan jer dijete gleda svoj „uzor“ kako koristi igre na sreću.
“Vid medijske promocije to dosta normalizuje, u smislu da je to u redu, da je taj način ponašanja prihvatljiv. Jer ako to svi rade, zašto ne bih i ja pokušao”, objasnio je psiholog Mašinske škole.
Na bportalu.ba, koji je portal za promovisanje kladionica i kazina tvrde kako je “industrija klađenja procvjetala u Bosni i Hercegovini jer kladionice kapitaliziraju ljubav nacije prema sportu”.
Navode kako bosanskohercegovačke kladionice nastavljaju koristiti televizijsko oglašavanje kao ključnu marketinšku tehniku, te da reklame imaju za cilj da privuku pažnju gledalaca upotrebom poznatih ličnosti, privlačnom muzikom i živim bojama.
Mladima je teško ukoliko budu isključeni iz društvenih grupa, a društveni i medijski pritisak ne pomažu razvijanju ličnosti.
Punjenje budžeta Republike Srpske ili je kocka (od)bačena
Prećutno prihvatanje u našem društvu govore i brojke Republičke uprave za igre na sreću. U 2024. godini Republička uprava prikupila je za 24 odsto više prihoda od naknada za priređivanje igara na sreću u odnosu na godinu ranije, odnosno oko 154 miliona KM, što je za oko 30 miliona KM više, izjavio je u intervjuu Srni vršilac dužnosti direktora ove uprave Draženko Veljanovski.
“Rezultati tog rada već su osjetni i u značajnoj mjeri utiču na jačanje ekonomije i punjenje budžeta Republike Srpske”, naveo je Veljanovski u saopštenju za javnost iz 2023. godine.
U Zakonu o igrama na sreću Republike Srpske uvedena je odredba koja dozvoljava postavljanje aparata ili terminala za klađenje u svim ugostiteljskim objektima na teritoriji Srpske.
EVL ili Elektronska video lutrija, zajedničko preduzeće Lutrije Republike Srpske i švajcarske firme “Casinos Austrija VLT AG”, posjeduje 2.405 terminala u 1.067 „kladionica“ u Republici Srpskoj.
Pomoću izmjenama zakona dat je monopol u igrama na sreću EVL-u, koji je svoje uređaja postavio u objekte širom Srpske, dok priređivači posluju u objektima isključivo namjenjenim u te svrhe, jasno označenim i obilježenim.
Samo u Prijedoru, EVL posjeduje preko 80 terminala u raznim objektima, koji su često blizu osnovnih i srednjih škola. Jedan ugostiteljski objekat sa terminalima, udaljen je od škole svega par metara. Od kafića, benziskih pumpi pa sve do roštiljnica, dostupne su igre na sreću građanima ali i najmlađima.
Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, pokrenuo je kampanju u kojoj je najavio da će Narodnoj skupštini Republike Srpske predložiti izmjene zakona koji će tačno definisati da kladionice i kockarnice moraju biti udaljene 500 metara od škola, kao i da će kockarnice u blizini škola, plaćati takse od 25.000KM po poslovnici. Stanivukovićeve mjere su i dalje ostale samo inicijativa.
Poslije ovakvih izjava, Asocijacija legalnih priređivača igara na sreću ALPIS oštro je osudila inicijativu, smatrajući da se na taj način neće riješiti problem maloljetničkog kockanja, već samo redovnim i strogim kontrolama Republičke uprave za igre na sreću.
Ne možemo tvrditi da li država puni svoj budžet preko pleća maloljetnika, ali brojke koje smo spomenuli u tekstu govore kako problem maloljetnika i kockanja stvarno postoji. Pored ove dvije škole u Prijedoru, možemo predpostaviti da je slična situacija i u ostalim dijelovima Republike Srpske.
